nacionalna predsjednica frame

Donosimo vam intervju s našom nacionalnom predsjednicom Frame, Ivanom Baban, a intervju smo preuzeli s portala Hrvatskog nacionalnog bratstva Frame.

1. Ivana Baban, predsjednica si susjednog nam bratstva Frame BiH. Reci nam nešto o sebi.

Moj život, od rođenja do sada, vezan je uz grad i župu Kiseljak, gdje sam se s polaskom u srednju školu uključila i u FRAMU.

Na prvi susret Frame sam otišla na nagovor prijateljice. Duhovni asistent me  na tom susretu oduševio svojim pristupom framašima, pa sam tako otišla i na drugi susret i tako radim četiri godine sve do danas. Frama je uistinu unijela velike promjene u moj život, ispunila ga  i postala neodvojivi dio njega, dio koji me izgrađuje i čini boljom osobom.  Ovu funkciju obavljam od kraja travnja, dakle, zapravo tek nekoliko mjeseci.

Na jesen počinje jedno novo razdoblje moga života – studentsko razdoblje.  Naime, ove godine sam maturirala i završila opću gimnaziju kao učenica generacije, te sam upisala  Prirodno – matematički fakultet  u Sarajevu,  odsjek matematiku. Po završetku fakulteta, malo ću „mučiti“ učenike sa baš svima dragom matematikom.

Što još da kažem? Pa, jako volim pjevati, ali svi mi kažu da mi je Bog podario, nažalost, samo volju, a ne i talent. Meni je i volja dovoljna J. Iako nisam baš neka glazbeno nadarena osoba, želja mi je naučiti svirati violinu. Imam jako specifičan smijeh, te često na račun toga čujem razne komentare. Mislim da je ovo dovoljno.

2. Kako je organizirano Nacionalno bratstvo Frame BiH? Koliko vas ima? Koje su vaše posebnosti?

Naše Nacionalno bratstvo se sastoji od dva područna bratstva.  Područno bratstvo Bosne Srebrene čine 33 Frame, a hercegovačko područno bratstvo 22 Frame. Nas framaša i framašica u BiH ima oko 3,5 tisuće, ali naglasila bih i da imamo više Frama u osnutku, u oba područna bratstva, tako da se taj broj povećava. Kad je riječ o posebnostima, prvo mi na um pada Framafest. To je duhovno – glazbeni susret framaša, koji se sastoji od svete mise i festivala koji je natjecateljskog karaktera. Cilj je promoviranje mladih glazbenih talenata unutar Franjevačke mladeži, poticanje glazbenog stvaralaštva koje će obogatiti duhovnu glazbenu scenu, te promicanje zajedništva framaša. Framafest se kao takav održava od 1998.

Od projekata na nacionalnoj razini istaknula bih i Seminar za voditelje formacije. Brojni su projekti koji su karakteristični za područna bratstva, tako da bosansko područno bratstvo organizira projekte kao što su Sportski susret, Dan ekologije, Škola animatora, Franjevački hod, dok hercegovačko bratstvo organizira Olimpijadu znanja, Framaško kampiranje, Seminare za animatore…

3. Naša dva bratstva su prije bila jedno bratstvo, ali i nakon razdvajanja je ostala povezanost bratstava. Kakvo je tvoje viđenje te povezanosti? Koja su nova područja suradnje?

Povezanost je prisutna,  ali pitanje je u kojoj mjeri. Možda se najviše ta povezanost  ogleda kroz suradnju nacionalnih vijeća, međusobne posjete i dolaske na razne nacionalne susrete i seminare, Franjevački hod tijekom kojeg imamo iste  priručnike za molitvu i razmatranje, a također i u Italiji zajedničke točke. Povezanost se ogleda i kroz Framafest. Drago mi je da su na Framfestu počela sudjelovati i vaša bratstva. Prošle godine je sudjelovala jedna Frama iz Rijeke, ove godine će se natjecati Frame grada Zagreba. Bilo bi nam drago da se sljedeće godine prijavi što više vaših Frama.

Naglasila bih svakako da povezanost može i treba biti veća. Potrebno je da se framaši međusobno upoznavaju, sklapaju prijateljstva, dijele i prenose svoja iskustva jedni na druge. To je najlakše ostvariti sudjelovanjem na različitim projektima; jedan takav je, kao što sam već spomenula, Framafest. Vjerujem da i vi imate projekata na kojima bi mogli sudjelovati i framaši iz BiH. Što se više međusobno upoznajemo i zbližavamo, povezanost između naših bratstava će biti veća.

Primijetila sam da na svome portalu nekada objavite članke vezane za događaje u našem bratstvu, što je jako dobro. Treba raditi i na toj informiranosti i obavještavati framaše o događajima i zbivanjima u susjednim bratstvima, jer prije svega trebamo znati što se sve radi i događa, da bi mogli više raditi i na samoj povezanosti bratstava.

4. Po tvom mišljenju, koje su prednosti i mane našeg Hrvatskog nacionalnog bratstva, posebice u odnosu na bratstvo BiH? Što možemo učiti jedni od drugih?

Iskreno, mislim da nisam baš toliko upućena da bih mogla govoriti o manama vašega bratstva. Naravno da postoje mane, kako kod nas, tako i kod vas. Nikada ništa ne može biti savršeno i bez mana, pa tako i naša bratstva.

Uvijek možemo učiti jedni od drugih, od nekih sitnih stvari do onih malo većih. Kažu da je bolje učiti na tuđim greškama nego na vlastitim, tako da nije sramota da dijelimo jedni s drugima i neke naše pogreške, jer nemoguće je da oni koji rade nekada i ne pogriješe.

Mnogo dobrih projekata se realizira, a da velika većina i ne čuje za njih, što je žalosno. Ili neki kažu: „ Ne želim to raditi, pa reći će da ih kopiramo“, što je još žalosnije. Pa poželjno je „kopirati“ druge ukoliko rade dobre i pozitivne stvari. Zar je sramota slijediti drugoga u dobru koje čini?

Prije no što sam izabrana za ovu službu, bila sam na službi voditeljice formacije. Kako nisam imala puno iskustva, obratila sam se za par savjeta vašoj voditeljici formacije Marti, koja mi je spremno pomogla. Potrebno je samo pitati druge, ne bojati se i ne sramiti jer uistinu možemo jedni od drugih puno naučiti.

5. Bosna i Hercegovina je zemlja tri naroda i teške povijesti. Hrvati su, premda najstariji narod na tim područjima, trenutno najmanji. Kakvo je tvoje iskustvo života u BiH i što misliš, kakva je budućnost  BiH?

Broj Hrvata se uvelike smanjio, a samim time i broj katolika. Baš sam nedavno pročitala podatak da je od 800 tisuća katolika, koliko ih je bilo 1991., danas ostalo samo oko 440 tisuća, što znači da se broj skoro prepolovio. To je pomalo zastrašujući podatak. Ljudi, a ponajviše mladi, se iseljavaju zbog lošeg gospodarsko-ekonomskog stanja. Jako puno ljudi je nezaposleno, a i fakultetski obrazovani mladi također  teško pronalaze posao. No, nije sve tako crno. Ja sam veliki optimist i volim svoju državu. Mnogi mladi nakon završene srednje škole odlaze na fakultete u Hrvatsku i druge europske zemlje, te je mnogima bilo čudno zašto i ja nisam otišla. Nisam otišla zato što vjerujem u bolje sutra, jer vjerujem da mladi pošteni ljudi mogu donijeti promjene u ovu državu.  Kaže se da uvijek dolazi svjetlo na kraju tunela, tako da vjerujem da će svjetlo obasjati i našu Bosnu i Hercegovinu, kad-tad.

6. Katolici, pravoslavci i muslimani zajedno žive u BiH. Kako je živjeti i svjedočiti svoju vjeru u takvoj raznolikoj okolini? Također, kakvo je stanje Crkve u BiH?

Prije svega bih naglasila da je ta različitost zapravo bogatstvo. Imamo priliku upoznati različite kulture i vjere u svojoj vlastitoj državi. Iskustvo nam pokazuje da ništa lošeg ne doživljavamo od osoba različitih od nas, ako žive svoju vjeru.

Najvažnija stvar u svjedočenju i življenu vjere jeste naša želja i jačina. Svatko ima slobodu živjeti svoju vjeru, samo je pitanje koliko tko to želi. Najlakše je naći kojekakve izgovore i opravdavati se, ali onaj koji ima jaku vjeru, svjedočit će ju gdje god da se nađe, pa tako i u raznolikoj okolini kakva je u BiH. Osobno, dosada nisam imala negativnoga iskustva od osoba druge vjere što se toga tiče. Smatram da nitko neće imati problema ukoliko ih ne izaziva i ne vrijeđa tuđe.

Što se tiče stanja Crkve, pa rekla bih da je još uvijek dobro. Obitelji vjera drži na okupu, mladi idu u crkvu, a posebno me raduje što iz Frame proistječe mnogo duhovnih zvanja.

7. Imaš li neku poruku za kraj?

U Lukinom Evanđelju ima meni draga rečenica: „Kome god je mnogo dano od njega će se mnogo tražiti.“  Glavne karakteristike nas mladih jesu radost, polet, energija i kreativnost. S tim karakteristikama ne smijemo biti pasivni i promatrati sve sa strane, biti tihi i bojati se. Naprotiv, trebamo hrabro i ustrajno svjedočiti svoju vjeru, naviještati Radosnu vijest, svojim načinom života prenositi oduševljenje Kristom i na druge. Često ćete biti osuđivani, ismijavani, svrstavani u one staromodne, ali to vam ne treba i ne smije biti prepreka. Jer, tko nam što može kada je Krist uz nas.

Evo, sjetila sam se i jedne rečenice koju sam na svakom satu vjeronauka slušala: Božja providnost nikada ne spava! Ta rečenica mi se urezala u pamćenje, ne samo zbog toga što sam je toliko puta čula, nego zbog toga što sam se toliko puta osobno uvjerila u to. Sve što treba jest vjerovati!

Preuzeto s: frama-portal.com