radionice

Petak je poslijepodne. Po jedan, dva ili čak tri framaša iz svake Frame već je na putu prema Međugorju, svi uzbuđeni, a u isto vrijeme uznemireni kako će sve izgledati, hoće li ljudi pričati i kako će se snaći. Svi su nestrpljivo čekali taj petak s kojim je započeo prvi dan seminara za animatore.

Seminar se održao od 11. do 13. listopada 2024. godine u Kući Mira u Međugorju pod geslom: “Jedni druge poslužujte – svatko po primljenom daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti!” (1 Pt 4,10)

Kada smo došli pred ulaz Domus Pacisa bilo je samo par framaša s kojima smo se odmah upoznali i raspričali. Prijavili smo se i smjestili u svoje sobe. Odmah na početku su nam rekli kako će ovo biti poseban seminar jer će nas biti samo tridesetak, te jedini seminar na kojem je muških i ženskih isti broj. Oko 17h zajedno smo se uputili prema crkvi sv. Jakova da sudjelujemo na krunici i svetoj misi. Nakon toga bila je večera i tada je bio još veći strah u svima nama tko će prvi nešto reći, a sjedili smo s mnogo nepoznatih lica, ali hvala Bogu svi smo odmah počeli pričati, upoznavati se i već je nakon par minuta bila drugačija atmosfera.

Nakon večere uslijedilo je predavanje fra Ivana Hrkaća, koji je govorio o važnosti čitanja Biblije te kako se trebamo zaljubiti u Sveto Pismo i izdvojiti svoje vrijeme za Gospodina. Govorio je koliki utjecaj ima čitanje i razmatranje Božje riječi kao animator jer riječ animator dolazi od lat. riječi animo, animare što znači potaknuti, pokrenuti, oduševiti nekoga za nešto, a kako ćemo nekoga oduševiti ako mi prvi nismo oduševljeni, a upravo nam u tome pomaže Božja riječ. Fra Ivan je postavio puno pitanja o kojima smo kao sadašnji ili budući animatori mogli razmišljati, a jedno od tih pitanja je glasilo: “Ima li Isus prostora ući u moje bliske?”; tek tada shvatiš da se nisi u potpunosti predao Bogu, nego si samo predao mali djelić sebe. Iz ovog predavanja smo naučili da kada nas Bog dotakne, budi u nama poticaj da oduševimo i druge. Nakon predavanja smo imali upoznavanje te smo igrali igru u kojoj smo govorili neke činjenice o sebi i shvatili da smo svi tu došli iz različitih dijelova Hercegovine, a opet smo našli povezanost među nama. Večer smo završili molitvom u kapelici nakon koje je uslijedio noćni mir.

Drugi dan započeo je jutarnjom molitvom u kapelici, a nakon molitve je bio doručak gdje smo svi bili uzbuđeni za cijeli dan koji nas čeka. Nakon doručka smo imali predavanje Ive Sesar koja je govorila o komunikaciji, javnom nastupu i kako trebamo voditi grupu. Prvo je svatko rekao koje su njegove pozitivne i negativne osobine kako bi naučili razmišljati o sebi i kako bi mogli to podijeliti s drugima jer kako kaže citat: “Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.”

Poslije Ive smo imali kružna predavanja Lucije Lasić, Dorotee Marije Teisler i Ive Šarac. Iva nam je govorila o tome tko je animator i kakvu ulogu ima u bratstvu. Biti animator ne znači samo voditi grupu i pomoći vijeću kada im je potrebno, biti animator je nešto tako posebno gdje moramo ostati maleni jer imamo veliku odgovornost koja nam je povjerena jer animirati ne znači upravljati, nego usmjeravati. Ovo je velika služba u kojoj se trebamo žrtvovat i crpiti snagu iz euharistije. Lucija nam je govorila kako treba pripremiti susret i da je za svaku pripremu bitna molitva. Trebamo vidjeti gdje su framaši slabi i onda im dati ono što im je najpotrebnije. Bitna je osobna priprema jer je dobra priprema pola susreta. Tu smo pričali kako koje bratstvo funkcionira i učili jedni od drugih. Nakon Lucije je bila Dorotea koja je govorila o tome kako treba voditi susret te kako se trebamo otvoriti, biti spremni pomoći drugim animatorima i čuvati im leđa. Govorila je o važnosti uključivanja svakoga u susret, saslušati i pohvaliti svakoga. Ne treba se bojati jer iz naših životnih primjera framaši će izvući nešto što će im pomoći da se i oni izgrade u bolje osobe. Treba na kraju ostaviti vremena za pitanja i dopustiti grupi da dođe do zaključka te kroz cijeli susret zauzeti stav i glasnoću. Također je bitan i govor tijela.

Nakon predavanja imali smo ručak i pauzu u kojoj smo iskoristili vrijeme da se veselimo, uživamo, pjevamo i razmjenjujemo iskustva. Oko 15h uslijedile su radionice te smo bili podijeljeni u četiri grupe i svaka grupa je dobila temu i zadatak da smisli susret kojeg smo kasnije predstavili. Područno vijeće je dalo svoja mišljenja o tome što bi mogli popraviti, a što ne, te smo tako svi puno toga naučili. Nakon radionica smo išli na krunicu, svetu misu i nakon svete mise smo imali večeru. Svi smo jedva čekali subotu večer jer je to bila zabavna večer, večer gdje smo igrali toliko puno igara, smijali se, veselili i na kraju i počastili. Highlight te večer bila je igra lubenica i ija ha ša gdje su nam suze tekle koliko smo se smijali, a naravno seminar ne bi bio seminar da nismo i pjevali. Ne mogu preskočiti ni tetu Veru koja se cijelo vrijeme brinula za nas i koja je samo željela da se organizira karaoke večer, ali umjesto toga smo zajedno pjevali s njom. Večer je završila kao i uvijek, večernjom molitvom u kapelici i noćnim mirom.

Zadnji je dan, dan koji nitko ne čeka, dan koji bude ispunjen s toliko smijeha, ali i suza. Započeli smo ga jutarnjom molitvom i doručkom nakon kojeg smo imali predavanje Božice Lončar. Ona nam je govorila o služenju, framaškom, odnosno životnom putu te povezanost Frame i trećeg reda. Ona je ponovila onu rečenicu koju svatko tko prođe kroz Framu čuje, a ona glasi: “Koliko se daješ Frami, ona ti vraća stostruko!” Božica je govorila o zajedništvu, prijateljstvima koja se steknu, važnost čestih sastanaka jer tako utvrđujemo svoju službu, inače ćemo se ohladiti. Stavila je važnost života sv. Franje i kako na fakultetu osjetiš tugu i želju za bratstvom jer ti fali, nešto te vuče ka sv. Franji i Klari. Također, spomenula je kako je bitna povezanost Frame i trećeg reda jer tako zajedno sazrijevamo i učimo jedni od drugih.

Nakon predavanja smo imali plenum gdje je svatko rekao svoja iskustva sa seminara i što je naučio. Nakon plenuma smo se uputili prema crkvi sv. Jakova da sudjelujemo na svetoj misi, a nakon svete mise smo ručali i spremili se za polazak. Vani smo se svi zajedno slikali i već bili tužnih lica što se rastajemo. Moram izdvojiti i nešto što me je dotaknulo u srce kada smo svi došli kući i gdje smo pisali u whatsapp grupu naša iskustva i koliko smo zahvalni jedni drugima. Nećete vjerovat, ali nas je još više zbližila obična glavica kupusa. Jedan framaš koji je sam došao iz bratstva je mislio kada dođe da će biti odbačen, ali upravo suprotno, odmah su ga svi prihvatili i primili ga za ruku. Izdvojio je jednu posebnu uspomenu koju je i izradio gdje nisu svi, ali to je slika gdje se on pošao sam slikati i tada dolazi jedna framašica i zagrli ga, a za njom svi ostali i tu je rekao da je to definicija bratstva franjevačke mladeži gdje smo svi različiti, ali zapravo braća koja zajedno slijede Krista po primjeru svetoga Franje. Završiti ću ovo sve rečenicom koja nas je pratila cijeli seminar: “Ne odabire Gospodin najsposobnije, već osposobljava one koje je odabrao!”

Andrea Boras, Frama Humac