rane sv. franje

Danas, 17. rujna, slavimo dan kada je, na vrhuncu svoje svetosti, Franjo na brdu La Verni, 1224. god. obilježen Isusovim ranama (stigmama). U molitvi i postu, vidio je propeta čovjeka koji je poput serafa imao šest krila. Iako je pokušavao razumom spoznati simboliku ovog ukazanja, nije mogao razumjeti. Toma Čelanski u svom Prvom životopisu to ovako opisuje:

 Kad od svega toga nije ništa razumom spoznao i kad mu se duboko u srce ucijepila novina ovoga viđenja, počeli su se na njegovim rukama i nogama pokazivati znakovi čavala, kao što je to malo prije povrh sebe vidio na razapetom čovjeku. Činilo se kao da su mu i noge i ruke u sredini probijene čavlima. Glave čavala su mu se pokazivale s unutrašnje strane ruke, na dlanovima, i na vanjskoj strani nogu. Šiljci su im bili na protivnoj strani. Ti su znakovi na unutrašnjoj strani bili okrugli, a na vanjskoj duguljasti, neka mesna izbočina pokazivala se kao vrh čavala koji su bili kao zavinuti i izudarani. To se na tijelu izdizalo poput oteklina. Tako su i u nogama bili utisnuti znakovi čavala i bili ispupčeni na tijelu. Desni mu je bok bio kao kopljem proboden i na njemu rana, a ona je često krvarila tako da su mu i gaće i tunika bili mnogo puta zakrvavljeni (1Čel 94-96).

Stigme ili Isusove rane se ne pojavljuju samo tako. One su Božji dar, a u Franjinom slučaju plod su njegove žarke molitve u kojoj je od Gospodina tražio da mu udijeli dvije milosti prije nego umre: „Da za svoga života osjetim u duši i tijelu, koliko god je to moguće, onu bol što si je ti, slatki Gospodine, podnio u vrijeme svoje pregorke Muke… i da osjetim u svome srcu… onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za nas grešnike (CV)“. Bilo je to vrijeme u Franjinu životu kada je bio čašćen kao živi svetac. Stigme su bile vidljiva potvrda evanđeoskog života sv. Franje.

Isus se na brdu Tabor preobrazio u molitvi. Franjo je također otišao na LaVernu da se pomoli i posti, a ne da primi stigme. Isus nas, po primjeru sv. Franje, poziva na molitvu. Molitva nas približava nebu, preobražava nas tako da Isus na nas stavlja svoj pečat, kao što ga je stavio i na našeg serafskog oca. 

– Napisala: Marijana Mikulić, područna predsjednica