„Tau“. Po njemu se prepoznajemo. Zanimljivo je kako taj mali komadić drveta priraste srcu. Kada ga zaboraviš da osjetiš kako ti nešto nedostaje. Volim ga nositi. On govori za mene. Uz njega se osjećam sigurnije jer me nerijetko podsjeti tko sam zapravo. Prije nekih 6 godina jedna me cura upitala što mi taj znak znači i kako je ona čula da je to oznaka neke sekte. U meni je probudila emocionalni vulkan. Svim silama sam se trudila objasniti joj što je to zapravo franjevaštvo. Ne znam je li shvatila. Ali je sigurno shvatila koliko to meni znači. Drago mi ga je vidjeti na mladima iako možda neki ne znaju zašto ga nose. Pomislim tada da je Franjo s njima. Drvo i komadić konopa. Ne volim metalni tau. Drvo i konop odraz su jednostavnosti, a bogatstva. Odraz su i materijalne propadljivosti, a postojanosti onoga nematerijalnoga čiji su oni simboli. Drvo upija. Upilo je i svaku kap Isusove krvi dok je visio na križu. Tako upija i svaku kap mojih emocija. Poznaje moju i tugu i sreću. Ali on ostaje isti. Ne mijenja svoj oblik kao što ja mijenjam raspoloženja i tako mi pokazuje da i jedno i drugo stanje dolazi od Boga. Ostaj postojan! Nosimo ga kao znak pokorničke braće jer ga je sv. Franjo takvim želio. Jedno slovo, prepuno simbolike. Podsjeća ga na križ. Neka i nas, dok ga nosimo, podsjeti na jednostavnost i malenost, da su Krist i Franjo s nama i da smo mi njihovi. Navezujući se na tau ne želim da se navezujemo na znakove, simbole i materijale, nego na njihovo značenje. Navezati se na tau znači navezati se na franjevaštvo.
Nositi tau znači bez srama pokazati svoj način života. Neka ga uz tebe. Oko vrata ili ruke, svejedno, a najvažnije da je oko srca. Mnogi zaplaču na himnu, neki kada se barjak vijori, a meni srce zaigra na T . Sve troje izmislio je čovjek kako bi označio svoju pripadnost određenoj skupini, a meni nešto najdraže ovo treće. Možda zato što se tu najviše osjećam živom. Drvo i konop. Ti i Franjo. Vidljiva poveznica, onog nevidljivog.
Ivana Ivanković