Došašće iliti advent. Priprava. Čekanje i isčekivanje.
Tamo negdje s prvom nedjeljom ovog razdoblja, počinje i čitava ona strka. Eto, kao, Božić je pred vratima, valja sredit kuću, valja napravit kolače, valja svaku nedjelju obiteljski ručak, pa da se svi iskupimo i da nam bude super, jer, brate, došašće je. Kako ne razumiješ? Kako ti nije jasno da treba kupit kole, nećeš goste sa sokom od šipka dočekivati, jedino ako se raspravlja ‘ko je bolji napravio, onda se taj isti sok iznosi pred goste, al’ čisto u degustacijske svrhe jer kola je ipak kola.
Treba, brate, i trgovine obić’, treba poklone kupit, zamotat, oblijepit, sakrit od djece do Božića. Treba i kuću okitit, jelku nabavit jer je ona lanjska već „nekakva nikakva“ i ne daj ti Bože da nek’o dođe a vidi da ti je nakit iste boje ‘ko i lani. Ove ćemo godine zlatno, lani smo ljubičasto, a nismo zlatno vala ima tri, čak i čet’ri godine, valjalo bi zlatno. I onda se kupi još novih zlatnih kuglica i nakita, nabave se nove lampice za tu famoznu jelku jer su one od prije par godina izašle iz mode. Čuj lampice izašle iz mode, golemo.
I taman nekad kad sve to sreediš, primiče se nekako i taj Božić, skontaš da će brzo kad ti je novčanik sve tanji i tanji, al’ valjalo je sve pripremit, pa nije Božić svaki dan. Ili možda je? Šta on sad priča, kakav Božić svaki dan, mani me se, ‘ko će to svaki dan opet ponovno. A i dodijalo bi ljudima da na fejsu svaki dan shareamo „Božić bijeli“, a vala i one božićne slike na instagramu bi dosadile.
E pa, ljudi moji, svaki dan je, i svaki dan treba biti, Božić. Božić bez svega ovoga. Božić sam za sebe. Sjećate li se možda kako ste, još kao malena neiskvarena djeca, jedva čekali da baka napravi one prve šape, pa da ih se „napucate“ dok vam ne pozli?
Sjećate li kako je bilo lijepo kad bi se na Badnjak kitila jelka i kad bi onako svojim malim ručicama tražili šarene nakite i kad je svačija jelka bila ista, a zapravo posebna? Sjećate li kad je obiteljski ručak bio puno više nego samo skupina ljudi koja za istim stolom sjedi i jede? Sjećate li se kako je Božić bio Božić?
Nije bit priprave za Božić „da ima kad gosti dođu“. Ako si se za to pripremao, nemoj se ni pripremati. Nije bit priprave za Božić „da okitim i očistim kuću“. Ako si kuću čistio, pogrešno si čistio. Nije bit priprave za Božić „e nek’ sam se i ispovjedio“. Ako si se reda radi ispovjedio, jel’ ti savjest čista? Nije bit priprave za Božić ova naša priprava za Božić. Ako si se pripravljao iz krivih razloga, džaba si se pripravljao. Ako se pripremaš površno i ako se pripremaš samo tih nekoliko tjedana u godini, koliko ti to onda u životu i vrijedi?
Rekoh, Božić je svaki dan. Trebali bi svaki dan ručati sa svojom obitelji, svaki dan gosta u kući lijepo dočekati (i pri tome ne mislim na materijalno), trebali bi svaki dan biti ispovjeđeni i čisti. Ova kratka priprava koja se jednom godišnje ponavlja bi trebala biti odraz cijeloga našega života. Cijeli život je priprava za nešto veliko što dolazi, a mi se tako ne ponašamo ili u najboljem slučaju, jesmo jednom godišnje, za adventa. Ne dopustite da su vam srca prazna, za novčanike ćemo se već nekako snaći.
I da vam ne bih uskratio onu kolu i božićni ručak s početka ovog teksta, neka i toga u vašim kućama i to je lijepo, ali osim što ste pripravili okrjepu tijelu, pripravite ju i duhu. Odmorite, zaslužili ste, ali ne zaboravite, Božić je svaki dan!
Mario Rajič