Često sam se susretala sa situacijom kad bih odgađala učiniti nešto što je bilo nužno učiniti. Nešto slično jutarnjem buđenju uz alarm koji odgodiš na idućih 10 minuta. Što si dobio u tih deset minuta? Jesi li odmorniji nego prvog puta kad je alarm zazvonio? Ne bih rekla. Ali ti nekako odgovara imati mogućost da možeš neke stvari odgoditi.
Neke su stvari neodgodive u životu jer nam je vrijeme darovano i ne znamo do kada ga možemo koristiti. Korizmeno vrijeme baš nam to posvješćuje, da smo u milosnom vremenu i da je “sada” vrijeme našega spasa. Kroz ovih četrdeset dana naše vlastite pustinje bilo bi dobro zapitati se: “Odgađam li ja alarm?”
Možda baš neke odluke kojih se bojiš ne trebaš više odgađati. Uzdaj se u Isusovu prisutnost u svim tvojim odlukama, pa makar one bile i pogrešne. On je taj koji te ljubi ne zbog tvojih uspjeha nego zbog tvoje poniznosti.
Neke odnose koji te iscrpljuju i ne unose Svjetlost u tvoj život možda moraš prerezati, koliko god to bolno bilo. Ponekad je upravo u tom rezu nova prilika za život tebi i drugomu.
Ne možeš promijeniti okolnosti u kojima se nalaziš, ali svoju promjenu ne odgađaj. I ne očekuj od nje da ćeš ju lako postići. Istinska promjena isrpljuje jer nas kleše u našoj samodostatnosti u kojoj smo naučili graditi svoju sigurnost. Istinska promjena ruši naše utvrde u koje smo toliko ulagali i dovodi nas do potopa naše životne lađe. Ali nas samo istinska promjena usmjerava na živi odnos s Isusom. Onako kako je to sv. Franjo doživio pred Raspetim u crkvici sv. Damjana. U ruševini, ne samo stare crkvice, nego vlastite duše, sv. Franjo usmjerava pogled na Ljubav koja se daje do kraja. To je naša franjevačka duhovnost, stajati pred Raspretim bez ikakva vlasništva, bez želja, bez planova i bez odgađanja.
Ne ostavljaj za sutra ono što možeš već danas promijeniti. Učini danas što možeš a sutra će ti otvoriti nove mogućnosti i nove prilike da budeš bolji.
s. Matija Pačar