Naše malo putovanje na glazbeni seminar, koji se održao u Kući Mira u Međugorju, započelo je u popodnevnim satima 19. rujna (petak). Geslo ovog seminara je: ,,Postojano je srce moje, pjevat ću i svirati.” S osmijehom na licu dočekalo nas je područno vijeće i područni duhovni asistent, fra Ivan Hrkać. Seminar je započeo večernjom svetom misom, nakon koje smo imali večeru, međusobno upoznavanje i kratko predavanje. Naša Ivana Hrkać, voditeljica seminara, već je za prvu večer osmislila način kako da se što više zbližimo, bez osjećaja straha ili povučenosti. Taj je osjećaj bio poseban – u srcu se javio glas: „Ja sam ovdje jer me Bog želi upoznati s ovim ljudima i umnožiti moje znanje.“ Nakon upoznavanja, izmolili smo časoslov koji smo nastavili moliti svakog jutra i večeri.
U subotu, 20. rujna, nakon jutarnje molitve, imali smo predavanje i radionice. Ivana se stvarno potrudila približiti nam sve teme kako bismo što više upili i razumjeli svoju važnost i ulogu kao članovi zbora – osobito u liturgiji. Puno nas je toga naučila i položila nam je u srce jednu veliku istinu: nikada ne smijemo staviti sebe i svoj talent ispred Gospodina, kojemu zapravo i pjevamo. Dok izgovaramo tekstove, trebamo biti svjesni kome ih izgovaramo – tada ćemo dublje osjetiti povezanost s našim nebeskim Ocem. Imali smo i jako zanimljivu radionicu u kojoj smo, podijeljeni u skupine, uglazbili psalam koji smo potom pjevali na večernjoj misi u Međugorju. Nakon toga uslijedili su ručak, proba, sveta misa i večera. Nakon večere imali smo zabavnu večer. Igrali smo razne igre, dodatno se povezali i slavili Gospodina.
A onda je uslijedio možda i najposebniji trenutak seminara – klanjanje. Naravno, bilo je ispunjeno pjesmom, ali otišli smo mnogo dublje u svoja srca i predali Gospodinu sve što se u njima nalazilo. Zadnjeg dana imali smo svetu misu, a nakon nje i ručak. Pomolili smo se i zahvalili Bogu što nam je dao priliku bolje upoznati liturgiju, svoju ulogu u njoj, upoznati nove ljude i stvoriti lijepe uspomene koje ćemo zasigurno nositi kroz cijeli život. Posebno smo zahvalni na znanju koje smo stekli – jer će nam ono itekako biti potrebno.
Sara Bradvica, Frama Čitluk