U mnogim životnim situacijama čovjek otkrije koliko je nesavršen. Skloni smo uspoređivati se s drugima a to nas uvijek vodi nezadovoljstvu. Pitam se, zašto je tako teško prihvatiti sebe? Zašto nam je toliko neugodna naša nesavršenost? Sv. Franjo i prije obraćenja bio je čovjek dobra srca. Iz Legende Trojice Drugova upoznajemo kako je uvijek pomagao siromasima. Zašto mu je onda susret s gubavcem bio tako snažan? Za Franju je gubavac bio netko od koga je okretao glavu i pred kim je čak začipao nos. Potrebno je bilo da Franjo iskusi poraz svojih planova da postane vitez, da osjeti nemoć bolesti koja ga je potpuno razodijenula. Tek kada je iskusio svoju nesavršenost, svoju krhkost i slabost on postaje sposoban promatrati svijet drugim očima. Njegovo srce postaje još više osjetljivo na potrebe drugih. Toliko da sada ni odbojnost gube više nije prepreka da ljubi. U gubavcu zapravo sv. Franjo prihvaća svu svoju nesavršenost do kraja. Postaje svjestan da nema ljudske bijede koju Gospodin ne želi prigliti i da nema grijeha koji Gospodin ne želi svojim milosrđem i opraštanjem poljubiti.
Naravno da nam je stalo do toga kako nas drugi vide. Ali više od svega, trebamo živjeti svjesni Isusova pogleda kojemu ne možemo sakriti svoju nesavršenost. Pred tim pogledom nema filtera. Ako smo svjesni toga pogleda onda možemo razumjeti otajstvo ispovijedi u kojemu pred Isusa donosimo onu našu gubu kojom smo svoje srce onesposobili za ljubav.
Možda se nekad nađemo u situaciji u kojoj iskusimo koliko nas naša nesavršenost čini nemoćnima. Onda kad ne možemo promijeniti okolnosti u kojima živimo ili ne možemo ukloniti bol koju proživljavamo, ne trebamo bježati od svojih slabosti. Isus računa s nama onakvima kakvi jesmo. I dok promatramo sv. Franju i njegov primjer ne smijemo od sebe očekivati isto. Isus za nas ima drugu mjeru, potpuno drugi pristup. Vrlo je pažljiv prema našoj nesavršenosti. Ona je zapravo ono po čemu smo prepoznatljivi i u čemu je naša povezanost s Isusom jedinstvena.
Kad kupujemo neko ručno djelo upravo su nesavršenosti dokaz da se radi o unikatnim primjercima. Upravo je tako i s nama. Naša posebnost je u tome što svatko od nas nosi u sebi svoje rane, svoju prošlost i svoje sposobnosti s kojima moramo učiti surađivati. U obitelji, u zajednici, bratstvu ili bilo kojoj grupi prijateljstva daj od sebe koliko možeš. Nemoj se mjeriti drugima. Dopusti da tvoja nesavršenost pronađe novi put svetosti po kojoj ćeš u svoje odnose unijeti ono što samo ti možeš. Neka te ne obeshrabre tvoji porazi. Jer svi smo mi pred Savršenim potpuno nesavršeni.
s. Matija Pačar