Naslovna Kolumne Slika lica Isusova

Slika lica Isusova

Neka me obasja svjetlo Tvoga lica Gospodine.

To su riječi koje mom srcu daju radost.

To su riječi koje ponavljam već godinama, nakon što sam milošću Božjom od prijateljice dobila blagoslovljenu sliku lica Isusova.

Blagoslovljena je od strane patera Marka Glogovića u godini milosrđa.

I više to nisu samo riječi koje nastojim što češće ponavljati, već molitva duboko iz srca i čežnja za nebeskim Mu sjajem.

Toliko ljepote i života i miline u licu koje je mrtvo. U očima koje su zatvorene. U čelu koje je krvavo. Prikaz je to slike lica Isusova prema Torinskom platnu.
Meni osobno najljepša slika.

Uokvirila sam je i stavila na ormarić pokraj televizije. S druge strane je kip Gospe.

Preko puta stolić i kauč. I to je moje mjesto u dnevnom boravku, gdje sjedim i promatram ta dva lica. Ona kutija između me ne zanima.

Jer mi oduzima mir. Slika Lica Isusova mi ga itekako pruža.

Prije par tjedana je moja petogodišnja kćer Marija sjedila na kauču i zagledala se u to omiljeno mi Lice. Primijetila sam i šutim.

Sjedila je jedno vrijeme u tišini licem u Lice s Kristom. Nakon toga se trgnula i uzimajući daljinski sa stola da upali crtić koji voli gledati, govori mi: Mama, ja se zagledala u Isusovu sliku.

A meni u srcu milina.

Prstić joj je već pritisnuo tipku na daljinskom i televizija se upalila, sa svim svojim zvukovima i slikama koje su se izmjenjivale na njoj.

Rekoh joj kako sam baš sretna što je gledala u Njegovo lice i u Njegovu sliku.
Znaš Marija, svaki put kad sjedimo i obiteljski gledamo neki film ili crtani skupa, meni jako brzo pogled ode na tu sliku.
I dok vi gledate televiziju, mama gleda Isusovo Lice.
Nasmijala se i raširila svoje smeđe velike oči kao u čuđenju.
Ova slika je moja televizija, nastavila sam.
Televizija koja ima puno puno prekrasnih videa o Isusu, emisija koje me uče o Njegovu životu, filmova koje gledam sa najvećim oduševljenjem. I rekla sam joj istinu.
Par trenutaka me promatrala i uz osmijeh mi odgovara: Ali tvoja televizija ima samo jedan program. I ona je rekla istinu.

Nasmijala sam se skupa s njom, čistom dječjem srcu i odgovoru o kojem sam razmišljala danima nakon.

Nakon brojnih molitava koje sam godinama izgovarala pred Licem Isusovim, nakon suza, vapaja, smijeha, radosti i predanja, moja molitva je dobila rekla bih jednu dječiju dimenziju.
Molim te Isuse, pored svega što mi jesi, budi i moja televizija!

Ponavljala sam ju danima. Jesam, uz osmijeh, onako da mi srce zaigra ko u malog djeteta.
Budi moja televizija. Moj prozor u nebo. Moj ekran sa najljepšim prizorima raja. I onim najtežim sa Golgote.

Budi moj voditelj, režiser, scenograf, snimatelj, i nadasve glavni lik svih mojih životnih filmova i serija o životu.
Budi moj, kako Marija reče, samo jedan program.
I zaista to i želim i sebi, i drugima oko sebe.
Ugasiti televiziju svijeta koja po mnogome vodi u propast, a upaliti televiziju neba koja daje mir i najljepše prizore vječnosti.

Lice Isusovo je moja najveća čežnja u životu.

Jako sam zahvalna na prilici da sam takvu sliku blagoslovljenu mogla dobiti u trenutcima kada mi je najviše u životu bilo potrebno promatrati samo Njega.

Također sam zahvalna što kad Ga gledam preko te slike izmučenog, ispaćenog, umrlog, osjećam kako sve moje što mu dajem preuzima na sebe i daje mi mir.

Što mogu kroz dan često gledati u Njegovo lice i nositi tu sliku u sebi i kad zatvorim oči, kad nisam u kući, kad život pritisne, a i kad obiljem radosti daruje.

Lice je to koje i u smrti život mi daje.

Lice koje je moj odmor.

Lice pred kojim zahvaljujem za mnogobrojnu obitelj i djecu koji su stvoreni na sliku Njegovu.

Lice koje ustakljeno i uokvireno držim često u rukama i vidim i sebe u Njemu.

Lice koje je popljuvano, izudarano, krvavo, oči koje su zatvorene, ali ako duboko u molitvi u njih gledaš, osjećaš i znaš i vidiš kako te gleda.

I taj osjećaj je predivan.

Vidim da me iako zatvorenih očiju, širom otvorenih ipak gleda.

Prati. Strepi. Miluje. Uči. Vodi. Oživljuje.

Marija me je nesvjesno taj dan naučila i potakla kako dječjim rječnikom uputiti molitvu Isusu.

Ta ista petogodišnja djevojčica koja je u sumrak jednog dana mazala lice Gospina kipa i rekla kako kad padne mrak, Sunce zađe u Gospine oči.

Ali o tome neki drugi put.
Do tada, i od tada, od vremena do vječnosti, neka nas sve obasja svjetlo Lica Isusova.
Zaista od srca to svima vama želim.

Moje mi srce govori: Traži lice njegovo!
Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim!
(Psalam 27,8)

Marijana Vištica

Također pročitajte