Dragi framaši, dogodi se i vama da postavljate puno pitanja ovome svijetu gledajući, što se sve u njemu događa? Odmah vas molim da mi dopustite da ovaj moj članak bude ovoga puta, pun pitanja umjesto odgovora. Moje prvo pitanje glasi: Kuda vodi ovaj svijet?
U svijetu u kojem nam reklama ili moda diktira što trebamo obući, kako se ponašati ili kako naši zubi moraju biti samo bijeli kako bi smo bili lijepi? U svijetu u kojem razum „ne hoda“ zajedno sa svojim godinama ili u svijetu u kojem smo uvijek ovisni o nekome i zaspati možemo samo zahvaljujući lijekovima? U svijetu u kojem moral postaje teret i radije šetamo sa svojim osobnim čuvarom u parku, nego da ga se pridržavamo? U svijetu u kojem nam nad glavom kruže razni signali – mreže i tako sebi stvaramo nove „bogove“, kojim služimo? U svijetu u kojem žene igraju uloge muževa koji se bore za srce druge osobe? U svijetu u kojem se svađamo zbog raznih gluposti i ne rijetko zbog njih lomimo svoje ili tuđe kosti? U svijetu u kojem sudimo drugoga samo zbog toga, jer griješi drugim načinom negi mi sami? U svijetu u kojem je „netko“ zarobio naše misli i naše dragocijeno vrijeme i mi više nismo slobodni? U svijetu, u kojem Bog nema mjesta. Tako naša sloboda vapi jer smo postali zarobljeni ovim svijetom. Ali što činiti s dušom čovjeka? Može li se ona dati zarobiti? Zar duša nije dar – Božji dar, isto kao i naš život? Kao da radije vodimo rat nego da se borimo za mir. Ali Bog neće biti na drugoj strani bojišta, nego pored nas. Možda je teško iza svakog pada i dalje voljeti, ali to je jedini mogući način, kako biti i ostati sretan u ovom svijetu.
Neka nam Bog pomogne da postanemo „zarobljeni“ jedino ljubavlju koja lomi svaki naš lanac kojim smo svezani. I u toj slobodi smješit će nam se sam Bog. Smiješit ćemo se i mi.
– s. M. Samuela Muchová