Vjerujem li evanđelju? Vjerujem li da su ove ruke i danas ispružene i blagoslivljaju? Dok se mi hranimo riječima facebook revolucionara, djela onog pravog zanemarujemo. Krist je jedini revolucionar koji je uspio promijeniti svijet i živjeti do danas. Svi ostali postali su dio povijesti. Sad nerijetko nailazimo na teorije o neisplativosti poštenja, naivnosti dobrote, ismijanosti vjere, izigranosti ljubavi itd. Nisu li te teorije suprotne Isusovim teorijama? Istina je da će netko u ovome svijetu zalevatiti tvoju dobrotu. To sigurno. Ali postavlja se pitanje onda, za koji mi to svijet katolici živimo? Misli li itko umirati, rekao bi lijepo jedan fratar.
Isus nije bio naivan, s njegovom mudrošću se nisu mogli nositi veliki mozgovi toga vremena, a bio je dobar. Zašto se onda bojimo da će Bog od nas napraviti lude naivčine, a ne mudrace koji će znati prkositi zlu. Lako ćeš promijeniti svijet, ako uspiješ promijeniti sebe. Dajte nam Krista! Propovjedajte nam o Njemu, a ne o dostignućima svoga razuma. Učite nas živjeti vjeru u ovome svijetu. Svjedočanstva ljudi, mač je s dvije oštrice. Svjedoči mi o Bogu, a ne o tebi i Bogu. Jer tvoj i moj odnos s Bogom ne može biti isti. Ti i ja ne činimo isto grijeh iako se možda nazivaju istim imenom. Tvoje okolnosti nisu moje okolnosti. Bog nam je samo zajednički. O Njemu mi svjedoči. U tom nam je primjer Blažena Djevica Marija, ona je zasigurno cijeli život mogla provesti u prepričavanju života s Kristom, ali nije. Ona je sve te događaje čuvala u svom srcu, kaze prelijepi evanđeoski opis. Svjedočila je svojim životom. Marija pod križem kao da govori, ne mogu ti pokazati svoj odnos s Bogom, jer ga ne bi razumio, ali ti mogu pokazati Boga. To nije senzacija niti zapovijed, to je molitva.
Zato, ne pametujmo o Bogu, nego upoznajimo Boga. Život je kratak, a mi naivne lude kad mislimo da imamo još vremena. Ruke su ispružene, gdje nam je srce?
Ivana Ivanković