Kroz listopad i studeni nezaobilazno je razmišljati o svecima. Toliko se svetaca slavi kroz ove mjesece da se čovjek mora zapitat, a gdje sam tu ja?
Govorim sebi: Vrijeme je.Vrijeme je za Tebe u meni. Potpuno i realno. U onom trenutku koji mi daješ na raspolaganje, odlučujem se za Tebe. Svjedočiti Tebe. Nije lako, jer svjedočiti Istinu uvijek znači biti izložen udarcima biča, kao što si i Ti bio. Reći ‘ne’ nečemu što svijet nudi kao normalno, nerijetko izaziva čuđenje. Imati vremena za Boga svakodnevno, nažalost, često zvuči kao znanstvena fantastika.Nije sve tako crno, ali i ovo sivilo, ova mlakost nas, koji se zovemo vjernici, koji tvrdimo da iz bližega slijedimo Krista, postaje dugotrajna. Trebamo se zauzeti za svoju vjeru, trebamo spoznati tu Istinu. Treba se družiti s Biblijom i krunicom. Jer naprijed možemo jedino s Majkom Božjom i s Riječju Živom. To nam želim, da budemo živi svjedoci živoga Krista. Da svakodnevno budemo barem malo svetiji nego jučer.
Hvala ti, Isuse, na svakoj prilici u kojoj si mi dao hrabrosti svjedočiti Tebe. Biti Tvojom. Molim te za tu snagu i pred onim mojim vukovima, molim te da ovo srce moje vidi koliko su to tek janjci pred Tvojom veličinom kojoj nema kraja ni dostojnog neprijatelja. Osjeti ovo srce moje mir u predanosti tebi, osjeti koliko je smiješan svaki pokušaj svojeglavog guranja na svoju stranu. Hvala ti, Isuse. Predajem ti sve ono što je već bilo, zahvaljujem ti za to. Predajem ti i svaki trenutak moga ‘sutra’.
Ti vodi i jačaj me, svjedokom učini me kako bih jednog dana mogla pred Tebe doći i pronaći milosrđe, pronaći otvoren put u raj.
s.Marijana Bošnjak