Što nam prvo pada na pamet kad čujemo riječ „Božić“? Darovi, kič, hrana i piće ili pak sam Isus Krist? Svi mi volimo Božić i rado ga iščekujemo, čuvamo tradiciju i naše hrvatske, katoličke običaje. No prelazimo li ponekad granicu?
Sa svojima obavih kupnju i po dolasku kući majka se već laća metle, krpe, deterdženata. Sestre svaku figuricu sa regala pomno brišu. Otac i ja premještamo namještaj kako bi se sve očistilo. Da ne bi netko kojim slučajem, ne daj Bože vidio paučinu u jednom uglu sobe. Peku se kolači, što raznolikiji to bolji, da se vidi. Kiti se jelka, balkoni, prozori, da se vidi. Također i s jaslicama se u ulici natjecati vrijedi, tko maštovitiji je, da se vidi… Dođe napokon i Božić: ranom zorom raniš, izgrliš se, izljubiš sa užom obitelji i ideš „božićat“. Fin je to običaj, dapače. Cijela ulica ili selo jednom godišnje na jednom mjestu. I to baš na najradosniji blagdan. Pjevaju se prigodne pjesme, šale pršte na sve strane, smijehom ori sve. Stol je redovno bogat: pršuta, sira, kolača, vina, likera, pića na pretek. Sve to stoji. Svaka čast domaćici koja nije spavala tri noći ranije da bi svega bilo. Šteta što ima puno onih koji sebi reći „ne“ ne znaju. Tako da bude i pijanih i svakakvih. Pitam ja vas: Je li to Božić? Je l’ bitno samo dobro pojesti i popiti, kupiti skupe darove djeci; lagati da ih je donio lik koji je plod zajedničkog nijekanja Krista? Je li bitno u prosincu imati „svježe“ grožđe na stolu? Samo da se vidi.
Božić to nije. Za Božić ne treba sva silna hrana i opojna pića , svi ukrasi… Dovoljan je onaj bor i fine jaslice. Zagledaj se malo u njih i razmisli što je potrebno za sreću. Potrebna je ljubav. Zahvali svojoj majci što te rodila i s pažnjom odgajala ne bi li odrastao u poštenog, dobra čovjeka. Zahvali ocu svom što radi kako bi obitelj mogao prehraniti, priuštiti ti sve ono što sad imaš. Ako ti nešto ne dopušta, vjeruj mi, sigurno postoji valjan razlog. Zahvali braći i sestrama što su uvijek uz tebe, što su ti vječna podrška, što ti „prave društvo“. Zahvali najzad Bogu jer ih sve imaš žive i zdrave, na jednom mjestu, sretne, zadovoljne i pune Duha Svetoga. Razmisli malo i pokušaj promijeniti ono zbog čega te kore, ako te kore. Zar im ljepšeg poklona. Ima li što ljepše od iskrene ljubavi?
Je li ovo Božić? To je to, to je Božić: radost, ljubav.
Božić.