Dobra priča

Nekada davno je stari indijanac ispričao svome unuku jednu životu istinu: “U nutrini svakoga čovjeka se vodi bitka. Kao borba između dva vuka. U nutrini svakoga od nas. Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh srdžbu, inferiornost, laž, oholost, egoizam… Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža  užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.?” Mali indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka i upita djeda: “A koji vuk na kraju pobjedi?” Stari indijanac odgovori sa smiješkom na svojem starom licu: “Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš…”

Učenik upita učitelja: “Gdje će čovjek naći ljubav i sigurnost?” Učitelj odgovori: “Mora skočiti!” Učenik će na to: “Kako skočiti?” Učitelj razjasni: “Treba skočiti u nepoznato i vjerovati da će pasti u Božje ruke.”

Mudri i plemeniti ljudi imaju kadšto puno zavidnika. Tako se jednom umnome Sokratu obratio neki znanac:
– Sokrate, moram ti reći: onaj tvoj prijatelj za tebe je rekao…
– Čekaj! – prekinu ga mudrac. – Jesi li sve što mi imaš reći prosijao kroz tri sita?
– Tri sita? – pitao se ovaj u čudu.
– Da, moj prijatelju, tri sita! Promisli: može li se to što želiš reći prosijati kroz tri sita. Prvo sito jest istina. Što mi imaš reći jamačno si ispitao je li to istina.
– Ne. Samo sam čuo, ali…
– Tako, tako. Ali ti si to prosijao kroz drugo sito, kroz sito dobra. Je li to što mi želiš reći dobro?
– Ne – tiho izusti ovaj. – Potpuno suprotno, naime…
– Ako je tako – prekinu ga mudrac – onda prosij to kroz treće sito i pitaj se je li to potrebno reći.
– Potrebno baš nije, ali…
– Dakle – nasmija se Sokrat – ako to što mi imaš reći nije ni

istinito, ni dobro, ni potrebno, onda je najbolje da sve to prekrižiš i ne opterećuješ se time.