Dobra priča

Rabi govoraše: “Grješnik je bliže Bogu nego pravednik. Čovjek je povezan s Bogom čvrsto kao s konopom. Kad čovjek sagriješi, prekine konop. Bog brzo obnovi vezu vežući čvor. Tada se konop skrati. I tako biva kod svakoga grijeha. Na kraju Bog privine sebi grješnika i ne da mu od sebe. Tako je grješnik bliže Bogu od pravednika.”

Netko je upitao oca Poimena na koga se odnosi riječ Sv. pisma : “Ne brinite se tjeskobno za sutra!” (Mt 6,34). Starac je rekao: “To je rečeno čovjeku koji se nalazi u kušnji i u velikoj brizi očajava, govoreći: Kako ću dugo morati ustrajati u ovoj kušnji? Trebao bi radije bolje razmisliti i svaki dan reći: Danas!”

U tvornici, za vrijeme podnevnog odmora, radnici su posjedali za užinu otvarajući svoje siromašne zavežljaje. Jedan radnik je glasno negodovao: “Ah, ne! Ajme meni! Opet kruh sa sirom!” To se ponavljalo danima. Kolega mu reče: “Kad toliko mrziš kruh sa sirom, zašto ne rekneš ženi da ti nešto drugo spremi?” “Zato što nisam oženjen. Ja svaki dan sam sebi pripremam kruh sa sirom.”

Ne-prosvijetljeni ne prepoznaju da su sami uzroci svojih briga i muka.

Čovjek došao poznatomu stolaru. Svidjela mu se stolica koja je stajala 10 eura. Naručio je šest stolica. Do nekoliko tjedana došao je po njih i na svoje veliko čuđenje stolar je za šest stolica tražio 75 eura. On je nudio 50, a potom šezdeset, ali stolar je ostao pri svojoj cijeni od 75 eura. “Kako si došao do broja 75? Ako jedna stolica stoji 10 eura, onda bi šest stolica trebalo stajati najviše šezdeset!?” Stolar je odgovorio: “A tko će meni platiti dosadu dok sam trošio vrijeme na šest istih stolica?”

Kad je jednom zgodom stari otac Ivan Kolobos silazio s drugom braćom iz Sketske pustinje, njihov je vodič zalutao, jer bijaše noć. Tada rekoše braća ocu Ivanu: “Što nam je, oče, činiti, jer je brat promašio put. Samo da ne bismo na toj stranputici umrli!” Starac im je odgovorio: “Reknemo li mu to, bit će mu bolno i posramit će ga. No, pazite, ja ću se pokazati iscrpljenim i reći ću: Ja više ne mogu dalje, ovdje ću ostati do jutra.” I tako je učinio. Na to drugi rekoše: “Ni mi ne idemo dalje, nego ostajemo kod tebe i sjedit ćemo:” I tako ostadoše sjediti sve do jutra i nisu brata sablaznili.

Jedan je brat došao k starom ocu Poimenu i rekao mu: “Oče, salijeću me svakakve misli i dovode me u opasnost.” Stari otac ga izvede u prirodu i reče mu: “Raširi svoj ogrtač i zaustavi vjetrove koji pušu.” Brat mu je na to rekao: “To ne mogu!” Tada mu starac reče: “Ako to ne možeš, onda ne možeš ni svoje misli spriječiti da dođu k tebi. Ali, tvoj je zadatak da im se suprotstavljaš!”

Pripovijeda se o starom ocu Ivanu Kolobosu da je jednom rekao starijem bratu: “Hoću biti bezbrižan kao što bezbrižno žive anđeli, ništa ne rade i neprestano Bogu služe.” Skinuo je odjeću i otišao u pustinju. Nakon što je ondje proboravio tjedan dana, vratio se natrag svome bratu. Kad je pokucao na vrata, brat upita: “Tko si ti?” On odgovori: “Ja sam tvoj brat Ivan.” Brat reče: “Ivan je anđeo i više ne spada među ljude.” Ivan zaklinjaše brata govoreći: “Ipak sam to ja!” No, brat mu nije otvorio, nego ga je sve do jutra pustio da čeka u neugodnom stanju. Tek u jutro mu je otvorio vrata. Tada mu je rekao: “Ako si čovjek, onda moraš raditi da bi privrijedio sebi hranu.” Ivan se tada pokajao rekavši: “Oprosti mi!”

Jedan brat dođe starom ocu Makariju i reče: “Oče, reci mi jednu riječ! Kako ću postići spasenje?” Starac ga pouči: “Pođi u groblje i pogrdi pokojnike.” Brat je izrekao pogrde i groblje obasuo kamenjem. Nakon toga se vratio i obavijestio starca o onom što je učinio. Starac ga upita: “Jesu li ti nešto rekli?” On odgovori: “Nisu ništa.” Na to mu starac reče: “Sutra pođi ponovno onamo pa ih hvali.” Brat je hvalio pokojnike govoreći: “Apostoli, sveci, pravednici!” I vratio se k starcu te ga je izvijestio: “Izrekao sam im pohvale.” Starac reče: “Zar nisu ništa rekli?” Brat odgovori: “Nisu.” Tada ga starac pouči: “Ti znaš kako si ih teško povrijedio, a oni ti nisu ništa odgovorili – i koliko si ih hvalio, a oni ti ništa ne rekoše. I ti moraš biti takav, ako želiš postići spasenje. Budi mrtvac, ne osvrći se ni na ljudsku nepravdu ni na pohvale, kao što se ne osvrću ni mrtvi, i bit ćeš spašen!”