Brat Ivan želi biti anđeo

Pripovijeda se o starom ocu Ivanu Kolobosu da je jednom rekao starijem bratu: “Hoću biti bezbrižan kao što bezbrižno žive anđeli, ništa ne rade i neprestano Bogu služe.” Skinuo je odjeću i otišao u pustinju. Nakon što je ondje proboravio tjedan dana, vratio se natrag svome bratu. Kad je pokucao na vrata, brat upita: “Tko si ti?” On odgovori: “Ja sam tvoj brat Ivan.” Brat reče: “Ivan je anđeo i više ne spada među ljude.” Ivan zaklinjaše brata govoreći: “Ipak sam to ja!” No, brat mu nije otvorio, nego ga je sve do jutra pustio da čeka u neugodnom stanju. Tek u jutro mu je otvorio vrata. Tada mu je rekao: “Ako si čovjek, onda moraš raditi da bi privrijedio sebi hranu.” Ivan se tada pokajao rekavši: “Oprosti mi!”