Seminari

Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana geslo je pod kojim se održao ovogodišnji dramski seminar koji je trajao od 20. do 22. veljače u Kući Mira u Međugorju.

Dolaskom u Međugorje ugostili su nas kao i svaki put naši veseli područni vijećnici te nas uputili u program. Smjestili smo se i seminar započeli na najljepši mogući način: krunicom, svetom misom te putem križa u crkvi svetog Jakova.

Nahranivši duh molitvom i zajedništvom, bilo je vrijeme da okrijepimo i tijelo zajedničkom večerom u Domus Pacisu. Kao i obično naši dragi kuhari su nas oduševili ukusnom večerom i naravno pozitivnom energijom. Tako sretni i siti uputili smo se prema žutoj dvorani gdje se održala naša prva radionica. Tu nas je dočekao Ivo Krešić, glumac optimistična duha koji je vodio naše radionice i trpio našu hiperaktivnost. Svi smo se upoznali i još više zbližili improvizacijom koju smo jedva čekali. Večer smo završili molitvom te noćnim mirom.

Dan smo započeli naravno molitvom i doručkom nakon čega smo sudjelovali u našoj drugoj radionici. Ovaj put smo imali više vremena te smo naučili kako kroz samoglasnike, bez ikakvog teksta iskazati naše emocije. Koliko god zvučalo besmisleno, bilo nam je jako korisno i, naravno, da smijeha nije falilo.

U našoj trećoj radionici naučili smo nešto više jedni o drugima. Svatko je morao reći po par rečenica o sebi izlaskom na scenu. Samim tim, ne samo da smo se još bolje upoznali, nego smo se i oslobodili treme i naučili da nas ni u jednom trenutku ne treba biti strah tuđih mišljenja i pogleda, što će nam dobro koristiti kroz cijeli život.

Taj dan bio je ispunjen još i slobodnim vremenom, misom te zabavnom večeri. Svatko je sa svojom grupom sudjelovao u zanimljivom kvizu koje je naše marljivo vijeće pripremilo. Večer je bila ispunjena smijehom, pjesmama, natjecanjem i znanjem. Dan smo zaključili na jedan miran i tih način – klanjanjem. Definitivno je ostavilo snažan dojam na sve nas.

Nedjelju, kao zadnji dan našeg seminara, ispunili smo skečevima uz teme koje smo dobili i razgovorom o cjelokupnim dojmovima. Otišli smo na svetu misu, ručali, pozdravili se te time završili ovaj predivan vikend.

Ovaj seminar je definitivno ostavio jako lijepu uspomenu za sve nas. Ne samo da smo naučili nove tehnike glume već smo naučili i plesati te otkrili različite darove po milosti koja nam je dana, baš kao što i naše geslo kaže. Zanimljivo je to kako na ovakvim druženjima upoznaš puno novih ljudi za koje imaš dojam da se znate već duže vrijeme. To je upravo ono što Framu čini posebnom. Važno je znati da ono što Frama i Bog može spojiti to ne može nitko. Hvala Onome u čije ime se okupljamo i čiji poziv slijedimo.

Mir i dobro!

Karla Jukić, Frama Posušje

Fotografije sa seminara možete preuzeti ovdje.

Seminar za prvoobećanike od 7. do 9. studenoga u Međugorju nikada nećemo zaboraviti. Ova tri dana provedena u Domus Pacisu dala su nam nove prijatelje, novo znanje i približila nas Bogu. Tko bi od nas rekao prije ovoga seminara da će nam zauzeti posebno mjesto u srcu i da ćemo ga zauvijek pamtiti i rado ga se sjećati.

Sve je počelo u petak oko 16 sati, prijavili smo se i smjestili u sobe. Nakon toga smo pošli prema crkvi na krunicu i misu, putem smo bili šutljivi i u nama je i dalje prevladavao strah. Poslije mise i krunice smo se zaputili prema Domus Pacisu na večeru. Nakon večere smo u kapelici imali upoznavanje kroz igru, osim što smo se zabavili naučili smo nešto i o svecima, a i druge smo predstavili kao svete. Nakon toga je naš područni duhovni asistent fra Ivan Hrkać imao predavanje i približio nam je što znači obećati nekome nešto i što mi obećavamo Bogu. Nakon zanimljivog i poučnog predavanja imali smo klanjanje kroz koje smo osjetili Božju prisutnost. Shvatili smo da smo s Njim sigurni i da se nemamo čega bojati i On nas je oslobodio svih strahova vezanih uz seminar.

Rano ujutro idući dan u kapelici smo molili jutarnju molitvu. Dok smo doručkovali, razgovarali smo međusobno i polako smo postajali bliži. Nakon prekrasnog doručka imali smo rad po grupama. Tu smo naučili što znači naše geslo i kako ga vršiti, a glasi: “Budite vršitelji riječi, ne samo slušatelji”.

U sklopu rada po grupama imali smo pustinju, sat vremena u tišini smo razmatrali: što znači obećanje, što mi obećavamo, jesmo li svjesni što obećavamo, razmatramo tekst koji govorimo Bogu i koje je njegovo značenje. Nakon pustinje smo se vratili u svoje grupe i podijelili ono o čemu smo razmišljali; podijelili smo svoje talente, stvari koje bi kod sebe mijenjali, stvari koje nikad ne bi mijenjali i jedni drugima davali savjete kako da budemo bolji.
Nakon ručka smo imali slobodno vrijeme koje smo proveli svi skupa i dijelili smiješna iskustva.

Onda je uslijedilo predavanje fra Andrije Majića koji nam je rekao važne stvari o misi koje nismo znali, otkrio nam našu ulogu na svetoj misi i poučio nas koliko je važno biti u potpunosti prisutan na njoj.

Nakon što smo saznali sve o misi, uputili smo se upravo tamo; primijeniti ono što smo naučili, a to je da pozorno slušamo i da budemo u potpunosti svjesni što se na misi događa. Nakon mise krenuli smo natrag u Domus na večeru.
Na red je došao i zabavni susret kojega smo svi rado iščekivali. Igrali smo razne igre i zabavili se puno više nego što smo očekivali. Poslije toga je vijeće pripremilo rođendansko iznenađenje našoj Antei koja je sama rekla da će joj ovo biti jedan od najboljih rođendana i da će ga pamtiti. Nakon svega toga zajedno smo otišli u kapelicu izmoliti večernju molitvu i zahvaliti Bogu na tako velikom danu i prijateljima koje nam je poslao na ovaj seminar.

Nedjelja je, krenuli smo sa jutarnjom molitvom i doručkom, nakon toga smo zajedno otišli smo na svetu misu Bogu predati sve što smo proživjeli u ova tri dana i zahvaliti Mu na svemu.

Nakon Mise imali smo predavanje s. Ivane Klare Čuić koja nam je govorila o zajedništvu i njegovoj ljepoti, kako rušimo bratstvo, ali i kako ga možemo sačuvati, dala nam je jasnu sliku kako je bolje da postanemo ludi za Krista nego da se stidimo i bojimo se šta će reći drugi. Nakon predavanja, koji je bio velika motivacija i inspiracija mnogima, uslijedio je plenum. Dojmovi su neopisivi, toliko novih prijatelja, toliko novih saznanja, toliko ljubavi i zajedništva u samo tri dana. Poslije plenuma u kući smo imali ručak koji je bio poseban, na našim licima mogla se vidjeti i tuga i radost, radost što smo došli, vidjeli što znači zajedništvo koje ćemo, koliko možemo, prenijeti u naša bratstva, a tuga jer se rastajemo.

Vjerujemo da ćemo zauvijek ostati prijatelji i da nikada nećemo zaboraviti ono što smo ovdje doživjeli. Nakon ručka još smo malo bili skupa, opraštali smo se u zagrljajima i suzama.

Što više reći osim hvala Bogu na prilici koju nam je dao, na novim prijateljima, na našem vijeću od kojih smo toliko toga naučili, što drugo reći osim HVALA!

Ivan Madunić, Frama Tomislavgrad

Slike sa seminara možete preuzeti ovdje.

Poput tišine koja nastane nakon žamora, toliko glasnog da se još par trenutaka poneki šum čuje… Moje srce se polako otvara, osluškuje, čita i na koncu se usuđuje progovoriti. Srce tako pomnjivo bira riječi jer prava animacija ne počinje glasom, igrom ili govorom. Počinje slušanjem, onim dubokim slušanjem koje prepoznaje i slavi Boga kroz spoznaje, izgovorene ili samo pomišljene riječi. Postoje mjesta koja nisu samo puke zidine i nabacane cigle, koja te potiču na razmišljanje, šutnju koja se pretvara u molitvu. Mjesta koja su sagrađena na pravom temelju, baš ona odišu Duhom. Tri dana mladi iz cijele Hercegovine, ne poznajući jedan drugoga, potaknuti slijediti Krista po uzoru na sv.Franju, zavoljeli su se jer im je bratski odnos imao istinski temelj, kao i zidine doma u kojem su spavali.

Ta tri dana blagoslova smo započeli krunicom i Euharistijom. Svaka obitelj nastoji zajedno prebivati nakon svete mise, mi smo to učinili molitvom i večerom koju su pripremile drage kuharice. Na večeri je započeo naš prvi razgovor. Između zalogaja i sramežljivih pogleda, svatko je uspio porazgovarati s bar jednom osobom. Taj susret je odmotao crveno klupko poznanstava, koje je pripremilo područno vijeće. Te večeri smo imali prvo predavanje koje je održao područni duhovni asistent fra Ivan Hrkać. On nas je na simboličan način svjetlosti, usmjerio ka dahu koji oživljava dušu, onome što treba ustrajati živjeti, Evanđelju. Temelj. Geslo ovog seminara glasi: “Sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!” (Ef 4,1)

Petak smo završili večernjom molitvom časoslova, a subotu započeli jutarnjom, nakon čega smo doručkovali. Uslijedilo je predavanje Ive Sesar na temu “Komunikacija i vodstvo”. “Mi, ne ja ili vi, sve možemo u Onome koji nas jača.” bila je samo jedna od mnogo znatnih rečenica izrečenih od strane iskusne framašice. Zatim su nam kružna predavanja održale Iva Šarac, Marta Vlašić i Andrea Boras. Naučili smo pripremiti susret, sebe. Te to naučeno otpremiti drugom mladom čovjeku i Bogu! “Svaki susret nas treba voditi Bogu!” “Dajemo sebe ne zato što je lako već jer vjerujemo Gospodinu!”. Nakon ručka koji je uslijedio, imali smo priliku iskazati svoje znanje sudjelujući u radionicama. Dobili smo tri teme, na temelju tri formacije… “Putovanje srca” – simpatizeri, “Življenje Evanđelja kroz framu” – prvoobećanici i “Ljubav koja ostaje” – obećanici. Vrijeme prije večere proveli smo u molitvi i misi u crkvi sv. Jakova. Najnapetiji i smješniji dio seminara je sigurno bio zabavni susret. Igrali smo igre po skupinama kojima smo pokazali da služiti i veseliti se mogu ići ruku pod ruku. U domu nakon zabavnog susreta, na stepenicama kojima je prošlo toliko mnogo lica; pjesma, gitara, smijeh i pokoji ples oživjeli su noć. Franjo bi sigurno bio među nama, tapšao u ritmu i radovao se Gospodinu. Poseban oblik slušanja i razgovora bilo je klanjanje s kojim smo završili dan. U presvetom svjetlu, sve je postalo jednostavno. Obdario nas je mir, zahvalnost i radost prije počinka.

Trećeg dana nakon jutarnje molitve i doručka, imali smo predavanje Josipe Begić. Saznali smo njen bogati put u Frami i OFS-u, te naučili iz njene mudrosti i iskustva. Jutro je odmicalo, imali smo emotivni plenum i svetu misu. Nedjeljni ručak i trenutak rastanka ispunjenog srećom, smijehom, iskustvom, puninom žara koji se neće ugasiti. “Ja sam animator, u službi najvećeg animatora Isusa Krista!”

Hvala vijeću i Domus Pacisu!

Lucija Škobić, Frama Mostar

Fotografije sa seminara možete preuzeti ovdje.