Ove korizme, 4.-6. ožujka 2016., mi humački framaši organizirali smo za svoje bratstvo duhovnu obnovu; održala se u Međugorju pod geslom „Jedan je Učitelj vaš, a vi ste svi braća“ (Mt 23,8).
U petak poslijepodne stigli smo u Međugorje, u dvorac Nancy i Patricka koji priča posebnu priču: on se ne nalazi na vrhu brda kako bi se isticao i prkosio, nego je u nizini, spreman poniziti se kako bi njime ovladao Kralj kraljeva. Smjestili smo se po sobama i upoznali s divnim ljudima koji tamo rado volontiraju. Pjevajući pjesme, hodali smo do crkve sv. Jakova u kojoj smo pobožno sudjelovali na molitvenom programu, završivši ga pobožnošću puta križa.
Po dolasku natrag u dvorac, za večeru smo objedovali kruh te pili vodu ili čaj, bez riječi, slušajući meditativnu glazbu. U tim trenucima čovjek može spoznati ljepotu posta, mrtvjeti vlastito tijelo kako bi u njemu oživio Krist te doživjeti onu poznatu rečenicu fra Slavka Barbarića: „Kruh pijemo, a vodu jedemo!“, što znači: laganim žvakanjem osvijestiti sebi Božji temeljni dar hrane u kruhu i vodi.
Uvečer smo među braćom iznijeli svoje želje i molitve te se uputili na Brdo ukazanja zamoliti Majku Mariju da ih prikaže svome Sinu.
Subotnje jutro započelo je meditativnom molitvom, nastavilo se s ljubavlju pripremljenim doručkom te poučnim predavanjem našega duhovnog asistenta, fra Nikole. Čuvši ulomak evanđelja o izgubljenom sinu, podijelili smo se u parove te pokušali ući u srž ulomka, tražeći odgovor na pitanje o tome kad je sin stvorio krivu sliku o Bogu. Svoja razmatranja iznijeli smo na plenumu.
Slobodno vrijeme poslijepodneva proveli smo družeći se s braćom framašima, nakon čega smo imali priliku čuti Patrickovu nevjerojatnu priču o obraćenju koje je započelo jednom kratkom Gospinom porukom. Subotnju večer smo posvetili molitvi krunice, svetoj misi te klanjanju pred Presvetim.
Našu nedjelju potpuno smo posvetili Gospodinu: u jutarnjoj molitvi psalama, svetom misnom slavlju te lijepim duhovnim pjesmama.
Na nas su pozitivno utjecali dobri ljudi iz dvorca koji osmijeh ne skidaju s lica i sve što čine, čine s velikom ljubavlju, dajući sve od sebe. Jer, kako kažu: „Ako je za Isusa, mora biti najbolje!“.
Vjerujemo kako će ta tri čudesna dana koja smo proveli u milošću ispunjenom Međugorju donijeti mnogo ploda u našim životima i bratstvu. Pomogla su nam bolje se upoznati s braćom framašima, ali i s vlastitim bićem.
Duhovnu obnovu u dvorcu završili smo darivajući jedni druge i slaveći Gospodina pjesmom, dok se dvorana ispunjavala iskrenom radošću i snagom Duha Svetoga.
Ovi dani bili su samo uvod u naš duhovni rast koji će se nastaviti i po povratku doma. Blagoslovljeni, poučeni novim iskustvima i osnaženi u vjeri, radujemo se nastaviti život kao novi, duhovno obnovljeni ljudi koji će biti spremni umrijeti sebi, a živjeti Kristu te biti u svijetu, ali ne od svijeta.
Ivona Grbavac, Frama Humac