Naslovna Tagovi Objave tagirane s "Međugorje"
Tag:

Međugorje

NaslovnaNovostislider

ODRŽANA IX. NACIONALNA DUHOVNA OBNOVA FRAME BIH 2024.

Od 17. do 19. svibnja 2024. održana je IX. Nacionalna duhovna obnova u dvorcu Nancy i Patricka u Međugorju. Ove godine su sudjelovala 74 framaša iz čitave Bosne i Hercegovine.

Okupljanje framaša je započelo u 15 sati nakon čega smo se zajedno uputili na večernji molitveni program u crkvi svetog Jakova u Međugorju. Po povratku smo poslušali svjedočanstvo naših domaćina Nancy i Patricka. Uslijedilo je međusobno upoznavanje framaša i dan smo završili zajedničkom molitvom.

 

 

Drugi dan duhovne obnove započeo je jutarnjom molitvom. Fra Ivan Crnogorac održao je predavanje na temu „Pustinja – tišina“. Nakon poučnog predavanja uputili smo se na Križevac moleći put križa. Na Križevcu smo imali pustinju tijekom koje je svaki framaš trebao pronaći mjesto za sebe i izdvojiti vrijeme u kojem će se skrušiti i provesti ga u molitvi i razmatranju.

 

 

Potom, u subotu poslijepodne, nakon slobodnog vremena, naš duhovni asistent, fra Jozo Hrkać, cjelovito je prešao ispit savjesti i pripremio nas za ispovijed. Kao i u petak, nazočili smo međugorskom večernjem molitvenom programu.

Nakon cijelog dana ispunjenog raznolikim programom uslijedilo je vrijeme za malo zabave. Uz karaoke framaši su radosno zapjevali i opustili se. Posljednji dan duhovne obnove također smo započeli molitvom časoslova.

 

 

Nakon doručka uputili smo se na brdo ukazanja da Gospi zahvalimo na svim ovim plodovima našeg zajedništva i susreta s Gospodinom, jednih s drugima i samima sobom. Uslijedila je sveta Misa, ručak, pozdravi i odlazak kućama. Zahvalni smo dragom Bogu na ovoj duhovnoj obnovi i mogućnosti da susretnemo braću i sestre iz cijele Bosne i Hercegovine. Ali, posebna je radost što se vraćamo svojim domovima, bratstvima, obitelji i prijateljima spremniji naviještati ime Gospodnje kako i veli geslo ovogodišnje duhovne obnove.

 

 

Ana Maria Prusina, nacionalna tajnica Frame BiH

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
BratstvaframaFrama Široki BrijegNaslovnaNovostisliderUncategorized

Hodočašće Frame Široki Brijeg u Međugorje

Hvaljen Isus i Marija!

U subotu, 5.6., u ranim jutarnjim satima oko 120 Framaša i ostalih župljana, zajedno s duhovnikom, uputilo se pješice u Međugorje iz Širokog Brijega.

Okupili smo ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu te svoj dan započeli molitvom predanja Bogu i Gospi. Zamolili smo ih da nas vjerno prate i štite na našem putu te da svi sretno stignemo do odredišta. Nakon toga uputili smo se na Hodočašće do Međugorja. Ovo hodočašće posebno smo prikazali kao zahvalu našoj Gospi što je s nama sve ove godine i što je izabrala baš naš hrvatski narod i došla k nama; a također molili smo i za svoje vlastite potrebe.

Veći dio puta išli smo svi zajedno, a jedan pak dio bili smo podjeljeni u manje grupe, u kojima smo intezivnije molili.

Smijeha, razgovora, molitve, ohrabrivanja i međusobne podrške nije nedostajalo cijelim putem. Bogu hvala, svi smo sretno došli do našeg odredišta i cilja ovog hodočašća. Po dolasku u Međugorje formirali smo krug oko Gospinog kipa te izmolili molitvu Franjevačke mladeži i zahvalili se Gospodinu za sve milosti, a potom smo sudjelovali na svetoj misi koja je bila kruna cijelog puta.

Predvoditelj misnog slavlja u nadahnutoj je propovijedi rekao: “Čovjek u Međugorju lakše osjeća Boga.” Uistinu, toga smo svi svjedoci. Međugorje nas uvijek iznova privlači i zove. Majka Marija nas čeka raširenih ruku i poziva na obraćenje. Stoga je ovo hodočašće, prije svega, bilo odgovor na Gospin poziv da dođemo njezinom Sinu i predamo svoj život i svoju svakodnevicu u Gospodinove ruke.

Kući smo se vratili pomalo umorni, ali iznad svega ispunjeni i zahvalni. Naravno da pjesme u autobusima nije nedostajalo i nikakav umor nas nije mogao omesti u pjevanju iz sveg glasa.

Mir i dobro!

 

Frama Široki Brijeg

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
NaslovnaNovosti

Seminar za animatore “Služimo bez straha, u svetosti i pravednosti pred njim”

Seminar za animatore održan 30. siječnja 2021. godine, prvi otkada je počela pandemija, zračio je na poseban način. Područno vijeće ga je uspjelo napraviti plodonosnim i poučnim u jednom danu, što zasigurno nije bio lagan zadatak, s obzirom da seminari traju tri dana. Nas 40ak framaša susrelo se u Međugorju, u Žutoj dvorani, spremni pokupiti što više korisnih informacija i opustiti se od okolnosti u kojima se nalazimo.

Nakon molitve, svi smo se upoznali na zabavan i drugačiji način, te je u dvorani vladala jedna opuštena i vesela atmosfera sa puno smijeha.

Seminar se vodio pod geslom “Služimo bez straha, u svetosti i pravednosti pred njim” i ono se provlačilo kroz predavanja koja smo imali.

Prvo predavanje je održala područna voditeljica formacije, Ivana Milićević, koja nam je objasnila temelj animatorstva i tehnike kojima bismo se trebali voditi pri obradi tema. Predavanja je započela citatom “Blažen je onaj sluga koji se ne uzoholi zbog dobra koje Gospodin govori ili čini po njemu…” čime nas je pozvala na poniznost i stavila naglasak na to da smo mi animatori oni koji služe našem bratstvu. Dala nam je na znanje da nam je ovo razdoblje u životu prilika za otkrivanje naših talenata kao i životnog poziva.

Nakon kratke pauze, imali smo predavanje psihologa Maria Brkića, koji nam je na animatorstvo dao osvrt s psihološke perspektive. Objasnio nam je kako održati kvalitetan i zanimljiv susret, stavljajući naglasak na komunikaciju i govor tijela, te kako se riješiti treme i ne imati prevelika očekivanja od samih sebe. Rekao nam je da je naš odnos sa drugima važna komponenta animatorstva te kako je sve u svemu važno gledati na pozitivne strane našeg susreta, a ne negativne.

Nakon ručka je bio rad po skupinama. Imali smo zadatak postojeći zadani susret unaprijediti na zabavniji i drugačiji način, a teme su nam se bazirale na zgodama iz života svetog Franje, i tu smo imali prostora testirati svoju kreativnost. Bila sam u grupi cura koje su imale odlične ideje i vladala je vesela atmosfera i smijeh, iako smo razgovarale o ozbiljnim temama.

Treće predavanje nam je držao fra Bože Milić koji nam je održao jednu životnu lekciju. Ukazao nam je na to  koliko dajemo toliko i primamo, i da u svemu moramo imati strpljenja. Trebamo gledati unaprijed i osim opraštanja drugima, trebamo opraštati sebi. Primijetio je kako smo radosni i savjetovao nam je da zadržimo tu radost jer “Tko pravo radi, vedrinom odsijeva”. Rekao je kako moramo vjerovati u sebe i da je život plodonosan kad smo hrabri i uzimamo neke rizike.

Sva tri predavanja su imala iste temelje, ali su nas naučili sasvim različitim stvarima.

Seminar je završio Svetom Misom u župnoj crkvi. Zahvalna sam i sretna što sam imala priliku sudjelovati na ovom animatorskom seminaru. Naučila sam lekcije koje će me pratiti cijeli život i osim toga sam još jednom bila oduševljena framaškom radošću i ljubavlju koja vlada među nama, iako se ne poznajemo, a radost i ljubav bi nam svima trebala biti temelj života.

 

                  Iva Dragićević, Frama Humac

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Frama MeđugorjeNaslovnaNovosti

Primanja i obećanja u Frami Međugorje

U nedjelju, 19.01.2020. godine, Frama Međugorje, u crkvi sv. Jakova u Međugorju, imala je svoj obred primanja i obećanja u Frami. Svetu misu je predvodio duhovni asistent Frame Hercegovina, fra Marin Karačić, a svojim pjevanjem ovaj najvažniji događaj u Frami Međugorje uveličala je Frama Čerin. U Framu je primljeno 26 framaša, svoja prva obećanja dalo je njih 17, a obećanja je obnovilo 48 framaša. Ovogodišnje geslo na primanjima i obećanjima je bilo ‘Mi smo upoznali ljubav’. Snažno ali i bremenito geslo, kako je rekao i sam duhovni asistent fra Marin Karačić, koji je framaše potaknuo da ga žive u cijelosti. Nakon obreda framaši su se zajedno s ostalim framama zaputili u dvoranu Ivana Pavla II. gdje su se počastili i nastavili družiti i veseliti u bratskom zajedništvu.

Frama Međugorje

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
NaslovnaNovosti

Molitveni seminar – “Lice Tvoje tražim”

Vikend od 22. do 24. veljače bio je sve ono što sam želio da bude, pa i više od toga. Molitveni seminar pod geslom “Lice Tvoje tražim!” u Kući mira u Međugorju. Nakon prijava i smještanja u naš dom za iduća tri dana (dom u svakom smislu te riječi), otišli smo na krunicu i svetu misu. Nakon svete mise bila je večera, a zatim smo se upoznavali. Upoznavanje se odvijalo u kapelici kao i većina naših sastanaka i predavanja. Moja očekivanja bila su nadmašena odmah na upoznavanju, a pogotovo na predavanju nakon. Područni duhovni asistent fra Marin Karačić održao nam je predavanje. Tema predavanja je bila naš odnos s Bogom, drugima i, na kraju, samim sobom. Objašnjavao nam je da Boga trebamo uvesti u svakodnevicu.

“Velikim stvarima treba postupiti malim koracima.”, naježio sam se od glave do pete. Govorio je kako nam je osjećaj tuge i depresije bliži i od njega ne vidimo dalje, ali kada pogledamo dalje, tu je radost. Ona bi trebala biti naš životni stav. Ne smijemo gledati u probleme koji nas zasljepljuju, nego uvijek gledati širu sliku u kojoj je uvijek više dobra. Nakon predavanja, slijedilo je klanjanje. Svi smo bili puni emocija i klanjanje je bilo prekrasno. Presveto je ostalo izloženo cijelu noć do ranih jutarnjih sati u kojima smo započeli dan jutarnjom molitvom. Imali smo križni put. Bili smo podijeljeni u 14 skupina i svaka je napisala molitvu za jednu postaju križnog puta. Plan je bio da izmolimo taj križni put na Križevcu, ali nas je loše vrijeme spriječilo. Izmolili smo križni put u kapelici. Nakon razmišljanja i dogovora, ipak smo se odlučili popeti na Podbrdo. Penjanje i molitva po tom vjetru i hladnoći bilo je jedna od najljepših stvari koje ću ponijeti sa ovog seminara. Nakon povratka imali smo tri sata slobodnog vremena koje smo iskoristili za međusobno upoznavanje i druženje. Poslije toga, opet smo sišli u kapelicu gdje nas je dočekao fra Marin s papirićima. Mogli smo napisati pitanje koje nas zanima u vezi ispovijedi ili svete mise. Iduća dva sata proveli smo u razgovoru s fra Marinom. Mislim da nitko nije izašao isti sa tog predavanja. Otišli smo na krunicu i svetu misu, a tko je htio mogao se i ispovjediti. Večer je bila rezervirana za zabavni sastanak na kojem smo se još više povezali. Nakon zabave i pjesme, opet mir u kapelici. Prije spavanja razmišljali smo o sutrašnjem evanđelju.

I nedjelju smo započeli jutarnjom molitvom u kapelici. Išli smo na svetu misu, a poslije mise smo imali plenum, tj. svi su rekli svoje dojmove sa seminara. Ručali smo i uputili se svojim kućama. S koje tri riječi bi sažeo ovaj seminar? Da ste me to pitali za večerom u subotu rekao bih ćiknulo, ma’une i jel’ sjelo. Danas bih radije rekao jednu rečenicu: “Lice Tvoje, Gospodine, našao sam.” I uistinu sam ga našao u svim divnim ljudima koje sam upoznao na ovom seminaru.

Pere Šumanović, Frama Tomislavgrad

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
BratstvaFrama ČerinNaslovna

Duhovna obnova frame Čerin

Od 12.-14. listopada u Kući mira u Međugorju, održana je duhovna obnova Frame Čerin pod geslom “Učinite potpunom moju radost”. Da radost Njegova bude potpuna pomogla su 32 framaša zajedno s našim novim duhovnim asistentom, fra Jurom Barišićem.

Duhovna obnova započela u petak u popodnevnim satima, prijavom nakon koje smo se svi skupa uputili na ispovijed, krunicu i svetu misu, u župnu crkvu Sv. Jakova. Poslije mise framaši su se kroz igru malo bolje upoznali te je svatko dobio anđela čuvara koji je kroz ta tri dana na poseban način molio za svog štićenika. Na hodniku se kao i prethodne godine, ponovno našao “chat” u kojem su framaši jedni drugima ostavljali poruke. Anđela čuvari imali su zadaću i napisati pokoju ohrabrujuću riječ svom štićeniku. Petak večer obilježilo je cijelonoćno klanjanje u kojem smo uistinu osjetili Božju blizinu.

Klanjanje je završeno subotnjom jutarnjom molitvom. Nakon molitve usljedilo je predavanje našeg duhovnog asistenta, fra Jure. On je pričao o svom duhovnom pozivu, o vrtlogu grijeha iz kojeg ljudi teško nalaze izlaz, ali i o samom geslu “Učinite potupunom moju radost”. Nakon predavanja, framaši su imali radionice tijekom kojih su podjeljeni u grupe. Dok su jedni pripremali poučni skeč, drugi su dijelili tople zagrljaje prolaznicima i hodočasnicima u Međugorju. Treća grupa imala je debatu o brakovima s osobama drugih vjeroispovijesti. Ispunjeni radošću, nakon radionica svi smo se zajedno odmorili uz gledanje filma “Ratna soba”, iz kojega smo svi izvukli jasnu pouku. Zatim je služena večernja sveta misa, koju je uveličalo pjevanje glazbene sekcije, a nakon mise, kao vrhunac tog dana uslijedio odlazak na Podbrdo uz molitvu radosnih otajstava krunice, koji nas je uistinu ispunio blagoslovom i radošću. Iako umorni, nakon povratka framaši su imali zajedničko druženje u kući uz zanimljive igre. Nakon kojih je usljedio noćni mir.

Nedjeljno jutro započeto je jutarnjom molitvom, a zatim je usljedilo predavanje. Predavanje je vodila Ivona Martinčić, naša bivša framašica, koja je pričala o svom framaškom putu kojim je pažljivo gazila 10 godina, a sada ga nastavlja u FSR-u. S nama je razgovarala i o prisutnoj framaškoj radosti, koja joj uz zajedništvo bratstva, najviše nedostaje. Poslije predavanja imali smo sat vremena šutnje u samoći. U trenutncima šutnje spoznali smo važnost frame, i osjetili veliku zahvalnost za svu našu braću framaše, a posebno za one prisutne na duhovnoj obnovi s kojim smo se doista zbližili, a poslije toga je služena sveta misa. Uistinu ispunjeni radošću, na plenumu smo razmijenili iskustva, od kojih su neka bila toliko dirljiva da su dovela i do suza. Na plenumu smo također otkrili svoje anđele čuvare te smo se preplavljeni emocijama uputili na poslijednji zajednički ručak. Vikend ispunjen emocijama ipak je morao doći do kraja te smo se svi uputili svojim kućama shvaćajući koliko smo se zbližili, shvaćajući koliko godine nisu bitne ako srca kucaju za Isusa. Iako framaši nisu imali zamjerke jer smo se uistinu cijelo vrijeme vidljivo zabavljali, jedina mana je bilo što je kratko trajalo, nitko nije želio da se radost, ljubav i zajedništvo završi. No nadamo se da će plodovi ove duhovne obnove, kao i poruke koje smo sačuvali, još dugo biti prisutni u našim životima.

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Frama RužićiNaslovna

Duhovna obnova Frame Ružići

Ove godine, kao i svake ostale, naša frama je imala duhovnu obnovu u dvorcu kod Nancy i Particka. Naše geslo je bilo: ” Svi koje vodi Duh Božji, sinovi su Božji. ” (Rim 8,14). Doista, to nas je geslo povelo kroz ova tri prekrasna dana. Na početku smo bili divno dočekani od strane Nancy, Patricka i svih ostalih volontera koji su došli s ciljem da postanu što je moguće ponizniji. O njima se govorilo: ” Naravno na kraju se mogu najviše zahvaliti Nancy i Patricku koji tako zrače Božjom milosti…nevjerovatno. Toliko snažni ljudi da svaki put ostave neki otisak u mojem srcu. ” , ” Kad vidim Nancy, s kojim žarom i ljubavi u očima ona priča o Majci Božjoj i Isusu, ja ostanem zadivljena. ” Prvi dan, kao najvažniji sakrament naše vjere, ispovijed…zatim najsavršeniji trenutak u našim životima, sveta euharistija, te cijeli dan posta i molitve kao naša žrtva za mir u svijetu. Tako ispunjeni Božjom ljubavlju i Njegovom milošću uputili smo se na Podbrdo da prikažemo čast našoj Majci Mariji. Poslije molitve na Podbrdu svi smo u tom predivnom zajedništvu osjetili zaštitu naše presvete Djevice Marije, naše predragocijene Majke.

Drugi dan, odmah ujutro, krenuli smo prema Križevcu, gdje smo svi mi framaši zajedno molili i uživali u prisutnosti našega Duha Svetoga koji nas je ispunjao sva ova tri dana. Kada smo se popeli na vrh, još smo malo ostali u molitvi i šutnji. Vratili smo se natrag u dvorac te slušali nagovore našega fra Tomislava. Dok je on pričao…jednostavno smo osjetili djelovanje Trojedinoga Boga kroz njega te tako počeli slaviti Boga i zazivati Duha Svetoga. Jedna framašica je izjavila: ” Ljudi moji, zahvalite se Bogu na našem fra Tomi, ne bi ovo evo prva ja, ni u pola doživila ovo sve ovako da nije njega, i njegove molitve. Stvarno je predivno bilo. Zbog svjedočanstava, molitve i pjesme ja se osjećam kao potpuno nova, obnovljena osoba. ” Duh Božji je počeo djelovati kroz svakoga od nas i počeo nas povezivati. Jednostavno…bilo je predivno!! Samo zamislite tu milost koju nam Bog daje da baš kroz nas, nas obične grješnike, počne mijenjati prvo nas, a zatim i cijeli svijet kroz nas. Poslije slavljenja i nagovora fra Tome ostajemo zahvaljivati Gospodinu.

Napokon…nedjelja…blagdan Presvetoga Trojstva, jutarnja molitva, odlazak na euharistiju…sve to zajedno uz pjesmu, u zajednici sa svojim najmilijima, u Božjoj prisutnosti… Kao šećer na kraju naša framašica Marija Pejić nam svjedoči o svome putu prema svetosti. Govori nam o njenom iskustvu Živoga Isusa. Za kraj svi zajedno kroz pjesmu zahvaljivamo Gospodinu na ova tri savršena dana, promijenjeni u duhu, duši i tijelu, slavimo Ga, a u isto vrijeme, sretni zbog ove duhovne obnove i tužni zato što odlazimo, opraštamo se od svih onih predivnih ljudi: Nancy, Patricka, volontera… i nadamo se povratku što prije!! Svi mi framaši smo u ova tri dana shvatili što znači biti dijete Božje, koliko znače post i molitva, naše zajedništvo i spremno nastavljamo mijenjati svijet po uzoru na našega Svetoga Franje Asiškoga. Shvaćamo koliko znače neke sitnice kao što su taj radosni pogled u očima, ti zagrljaji koji život znače, ta pjesma, ta Božja prisutnost, neizmjerna ljubav i snaga Duha Svetoga, život u zagrljaju našega Trojedinoga Boga. Potvrda tih svih malih stvari je ova rečenica koju je jedna framašica izjavila: ” Osjećala sam se na slavljenju kao da sam u Njegovu zagrljaju i nikad se više povezanije sa svima nisam osjećala. ” Naša starija framašica je dodala: ” Bravo, bravo, ljudi. Svaka vam čast.”

Mogu vam reć da se ne bojim za vas, kao mlade u ovom svijetu i sve što smo svi gradili godinama i dalje se nastavlja
Samo tako nastavite!! ” Uistinu, svi koje vodi Duh Božji, sinovi su Božji!!

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Frama DrinovciNaslovna

Duhovna obnova Frame Drinovci

Mjesto gdje stanuje ljubav!

Život je jedno predivno putovanje. Naše rođenje je zapravo aerodrom, autobusna stanica, početak. Naše srce je torba. Torba u kojoj se nalazi naša osobnost, naše težnje, snovi, želje, naši talenti. I naravno, naš Isus koji nam je sve to darovao. Duboko unutar torbe skrio se On. Da Ga u svakom trenutku nosimo sa sobom. Kroz olujne dane, ali i one kada sunce ljubi zemlju. Na početku putovanja dobili smo kartu. Ne znamo do kada vrijedi, gdje nas to vodi i s kime ćemo to putovati. Na toj karti, također je i cijena. Cijena koju ćemo morati platiti jer u torbi nosimo Njega koji nas usmjerava na našem putu.Moje putovanje ovog vikenda zaustavilo se na jednoj predivnoj destinaciji. To je dvorac u Međugorju.

Dvorac koji je sagradila ljubav koja se rodila između dvoje ljudi, Patrika i Nancy. Svaki kamen tog dvorca ima svoju priču. Napravljen je s puno ljubavi, žrtve, odricanja i zahvale Njemu što je uvijek bio u njihovom srcu (torbi) i promijenio njihov život onda kada su Ga prihvatili čvršće i približili bliže svome uhu da čuju upute za krenuti dalje. Kada je moja noga zakoračila u dvorac osjetila sam golemu zaštitu, jer znaš taj dvorac se nalazi između dva brda, Križevca i Brda Ukazanja. Na Brdu Ukazanja, Isusova Majka došla je k nama s porukama ljubavi i uputama kako bi nam život bio lakši i ispunjeniji. Moje srce zaigralo je od radosti ili si Ti to Isuse zaplesao kada si osjetio svoju Majku, njen dom pa seu mom srcu dogodio potres u obliku brzih otkucaja? U redu je Isuse, molim Te uvijek tako zapleši kad upoznam nekog posebnog. Isuse, ni na ovo putovanje, na ovu stanicu nisi me pustio samu.Dao si mi moju braću i sestre,moje framaše,da naše prijateljstvo,radost,zajedništvo sve više rastu.

Dao si mi Filipa-Domagoja, Roberta, Anamariu, Maru, Juliju, Anu, Josipu, Gabrijelu i Petru. Oni su mi pričali o svojim putovanjima, lutanjima, otvorili su mi svoja srca (torbe), da zavirim i u njima ugledam Tebe. Šapnuli su mi tajnu kako te bolje upoznati, naučili me kako Tvoju riječ osluškivati. Kroz ova tri dana sve smo skupa prolazili uz radost, pjesmu i pravo prijateljstvo.Da ne zaboravim, tu su bile i Patricia, Ana Rita, Maria, Delia, čudesne žene, koje su svojim nesebičnim služenjem svima nama pokazale da ništa nije teško dok si Ti tu s nama. Tri dana su brzo prošla i došlo je vrijem za rastanak.

Suze su samo tekle niz obraze. Suze radosnice zbog svih lijepih trenutaka koje smo proveli skupa. Teški su rastanci. Svi smo se trebali vratiti u svoju svakodnevnicu i tko zna kada ćemo se opet vidjeti, ali onda sam shvatila da sve ove divne ljude i trenutke skupa s Njim mogu spremiti u svoju torbu (srce). I da uvijek u svojim molivama mogu biti s njima. Hvala vam, u mom srcu ćete uvijek zauzimati posebno mjesto . Jedino u njima ste sigurni od zaborava. Hvala i Tebi Isuse, na svemu. Hvala Ti na ovoj stanici (mjestu gdje stanuje ljubav).

Seminar 16.-18- ožujka 2018.

Na početku seminara imali smo mogućnost za ispovijed, nakon toga je uslijedila krunica, misa te zatim Put Križa. Poslije smo se uputili natrag u dvorac gdje smo smo se upoznali s animatorima. Nancy and Patrik imali su predavanje o svom životu, obraćenju i gradnji dvorca. Subotnji dan smo započeli jutarnjim časoslovom zatim smo slušali predavanja naših animatora te imali rad u grupama. Nakon ručka nastavili smo s radom u grupama, svjedočanstvima animatora te zabavnim programom na kojem smo stvarno uživali.

Seminar smo nastavili krunicom i misom u župnoj crkvi te nakon toga Nancy, Maria, Delia i Ana Rita te Patrik su nam podijelili večeru. Subotu smo priveli kraju klanjanjem , odlaskom na Brdo Ukazanja te druženjem framaša u dvorcu. Nedjelju svima najtužniji dan počeli smo krunicom Pobjede, doručkom i proslavom rođendana Martine i Petra te pjesmom u suzama.

Također smo prisustvovali Mirjaninom susretu našom Majkom Marijom povodom njenog rođendana. Te smo se zaputili natarg u dvorac. Rastanak je bio jako težak i pun suza, ali s velikom nadom da ćemo se ponovno vidjeti krenuli smo kući.

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Naslovna

VII. nacionalni seminar za voditelje formacije i odgovorne u bratstvima Frame

U Međugorju je od 9. do 11. ožujka 2018. godine održan VII. nacionalni seminar za voditelje formacije i odgovorne u bratstvima Frame Bosne i Hercegovine. Seminar je okupio više od stotinu framaša iz cijele BiH te četvero framaša iz Nacionalnog vijeća Frame Hrvatska, a održao se pod geslom ”Braćo mnogo smo obećali, ali je više obećano nama.”

Seminar je počeo u petak, 9. ožujka,  prijavljivanjem framaša te krunicom i slavljenjem sv. Mise u crkvi sv. Jakova nakon koje je uslijedila večera u dvorcu kod Nansy i Patricka, gdje smo bili smješteni za vrijeme ovog seminara. Program je započeo uvodnim pozdravima Doris Trogrlić, nacionalne predsjednice Frame BiH, fra Domagoja Šimića, nacionalnog duhovnog asistenta Frame BiH i Ana-Marije Marijanović, nacionalne voditeljice formacije Frame BiH.

Nakon uvodnih pozdrava slijedilo je međusobno upoznavanje po grupama i prvo predavanje koje je imao fra Domagoj Šimić, a koje nosi isti naziv kao geslo ovogodišnjeg seminara. Fra Domagoj je istaknuo kako svako obećanje uključuje strpljivost, posebno kod Božjih obećanja, slobodu obećanja i povjerenje. Nakon predavanja svi smo se mogli zapitati koliko mi to držimo do obećanja koje smo dali Bogu i ljudima.

Drugi dan seminara započeo je zajedničkom molitvom. Prvo predavanje tog dana imao je Ivan Školka, nacionalni voditelj formacije Frame Hrvatska, a na temu ”Razdoblje priprave za obećanja”. U svom predavanju Ivan nam je na orginalan način govorio kako osoba koja daje obećanje više nije tu samo da nešto prima nego da daje bratsvu sve milosti koje ima. Istaknuo je kako je važno naglasiti i posvijestiti framašima što oni obećaju,  da su dio Crkve i da je Evanđelje naš način života, a sve što radimo da bude u istinskoj poniznosti.

Prije ručka Nansy i Patrick su nam svjedočili o svome obraćenju. Samo jedna Gospina poruka koju je Patrick slučajno pročitao u potpunosti je promijenila njegov život, a njihova životna priča sigurno nikoga od nas nije ostavila ravnodušnim.

Nakon pauze slijedilo je predavanje Ive Maros, područne voditeljice formacije Frame Bosne Srebrene. Naslov njenog predavanja bio je ”Važnost formacije”. Iva nam je posvijestila kako je voditelj formacije odgajatelj i kako svi mi zapravo odagajamo jedni druge. Posebno je naglasila odvojene susrete, osluškivanje talenata framaša, praćenje aktualnosti i ozbiljno shvaćanje službe i poslanja koje imamo.

Nakon predavanja uslijedili su radovi po grupama te krunica i sv. Misa u crkvi sv. Jakova.  Večer smo završili krunicom na Podbrdu.

Posljednjeg dana slušali smo predavanje Ane Galić, nacionalne potpredsjednice Frame BiH. ”Kako koristiti svoje talente” Ana nam je objasnila prispodobom o talentima i primjerima ljudi koji su u svome životu iskoristili svoje talente.

Nakon predavanja uslijedio je završni plenum i sv. Misa te zajednički ručak nakon kojeg su se framaši obogaćeni novim iskustvima uputili svojim kućama.

 

Klaudija Vujica

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Naslovna

Seminar za članove dramskih sekcija

Seminar za članove dramske sekcije održao se 9.-11. veljače 2018. pod geslom “Važno je biti glumac”. Na seminar smo stigli u petak u popodnevnim satima i nakon što smo se smjestili u Domus pacis, pošli smo na krunicu i misu u crkvu sv. Jakova. Poslije večere smo imali upoznavanje te scenske igre s voditeljima Jelenom Kordić-Kuret i Robertom Peharom, onda smo otišli na Podbrdo gdje smo se pomolili i zahvalili Gospi na proteklom danu. Potom smo se vratili u Domus Pacis i dan završili večernjom molitvom.

U subotu ujutro, nakon jutarnje molitve i doručka smo nastavili sa scenskim igrama koje smo radili u skupinama. Za to vrijeme dok smo mi imali scenske igre, nekoliko framaša je pisalo scenarije za predstavu s profesorom Draganom Komadinom. Taj dan je bio vrlo zabavan ali i naporan jer smo imali radionice sve do 19 sati, ali smo, naravno, imali i 2 sata slobodnog vremena, i nakon toga zabavnu večer s područnim vijećnicama Magdalenom i Ivanom i duhovnim asistentom fra Antoniom Šakotom. Fra Antonio je predvodio misu, a zatim je uslijedilo cjelonoćno klanjanje.

I zadnji dan, nedjelju, također smo počeli jutarnjom molitvom i nakon doručka smo slavili svetu misu u kapelici. Svi smo iznijeli svoje dojmove, pohvale i kritike na plenumu i završili smo druženje ručkom. Vjerujem da smo svi otišli svojim domovima vrlo ispunjeni i blagoslovljeni te da smo dosta toga naučili, što ćemo prenijeti svojim bratstvima.

Ivana Čujić, Frama Bukovica

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Noviji postovi
Stariji postovi