Sve framaše koji su aktivno sudjelovali u raznim događanjima, aktivnostima i akcijama u našoj župi i Frami ove godine odlučili smo nagraditi i povesti na izlet u Zagreb. O tome gdje smo bili i što smo radili saznajte čitajući u nastavku.
Subotnje jutro, točnije sami cik zore. 05:30h. Svugdje zrakom vlada mir, tišina i spokoj, ali ne i na našem Humcu. Humac odzvanja pričom i smijehom framaša koji trpaju svoje stvari u autobus, gledajući da se štogod “ne privali” ili ispadne. Budući da naš vozač Marko nije kasnio, a ni mi sami (prvi put), već u 06:00h krenuli smo za Zagreb, a umor i pospanost od prethodno neprospavane noći nisu uspjeli nadvladati dobro raspoloženje koje nas je pratilo cijelim putem. Već na prvom stajalištu neki su zadobili grude snijega u glavu, nekima su bile mokre tenisice, ali tako je to kad Hercegovina snijega ove zime (a i svake prošle) nikako nije vidjela pa smo se malo “prepustili ugođaju”. No, nastavimo dalje.
Kada smo stigli u Zagreb, naša braća framaši iz Dubrave lijepo su primili nas i framaše iz Mostara koji su već njihovi dugogodišnji gost te su proveli s nama dva sata upoznavajući se i družeći. Pored toga smo imali organiziran i nogometni turnir na kojem je naš muški dio ekipe ostavio srce, a pojedinci i glavu na terenu. Nakon druženja s “Dubravčanima” uputili smo se svojim “prebivalištima”, a pred nama je bila sljedeća velika točka – koncert duhovne glazbe u organizaciji Laudato televizije, “Progledaj srcem”. U 19:20h, bez kašnjenja, okupili smo se pred Cibonom gdje smo dobili karte, bacili par selfija i potom ušli u dvoranu uz pjesmu slaviti Gospodina. Kako je bilo na koncertu možete zaključiti po samoj činjenici da je 6,000 kršćana svih generacija diljem Hrvatske, Hercegovine pa i šire iz Europe došlo na isto mjesto, u isto vrijeme uzdizati i veličati ime Gospodnje. Nastupilo je 10 izvođača, sveukupno 120 pjevača, među kojima je bio i naš duhovni asistent fra Marin Karačić, zahvaljujući kojemu smo i mi imali priliku doživjeti ovo predivno i sigurna sam svima nezaboravno iskustvo. Također treba obavezno spomenuti voditelje, Marina Periša i s. Dijanu Lončarek koji su u glazbenim pauzama održavali publiku na nogama svojim animacijama i poticajima na ljubav među svima nama.
Sutra, u nedjelju našli smo se “kod sata” na trgu, fotografirali se za privatne, ali i javne arhive te krenuli u brzinski obilazak prije slobodnog vremena. S obzirom da nas je bilo 60, pohvale idu našem ‘FMK-u’ koji nas je uspio održati na okupu i, što je još bolje, ispričati ponešto o svemu. Slobodno vrijeme proveli smo naravno jedući i pijući, a oni rekreativniji skoknuli su do Zrinjevaca i Tomislavca. Sve za fotografiju. U 17:20h ponovo smo se okupili ispred katedrale te se uputili u crkvu u Dubravi kako bismo sudjelovali na svetoj misi i obredu obećanja Frame Dubrava. Poslije mise opet smo otišli na zakusku i druženje u dvoranu, digli atmosferu, isplesali se i ispratili zadnju noć naše avanture po ZG-u. Naravno da sve što je lijepo kratko traje, u ovom slučaju prekratko, tako smo se sutra u 10:00h i mi morali vratiti u drugu dimenziju koja se zove realnost i poći kući. Da učinim kraj još tužnijim, svima se povratak nazad činio puno kraćim nego odlazak u Zagreb pa smo tužnih lica ali lijepih sjećanja za nekih 5 i pol sati “sletjeli” na naš Humac. Nismo bili ni došli, a već smo puni samopouzdanja planirali idući vikend maknuti negdje na izlet (možeš mislit).
Vjerujem da će nam svima ovo putovanje ostati u predivnom sjećanju na bratstvo i zajedništvo koje se osjetilo među nama, na snagu Duha Svetoga prisutnoga u Ciboni, u sjećanju na puno novih poznanstava, pa čak i ljubavi.
Do idućeg izleta, mir vam i dobro!
Manuela Kolak, Frama Humac