Rađaš se u meni.
Polako, tiho dolaziš.
Nisi u ovom blještavilu, niti u ovim zanesenjačkim pjesmama.
Ne. Nisi.
Ti si u mome srcu.
Toliko puta sam to pročitala, čula, kao da se tek sada malo budim i osluškujem upravo te otkucaje srca.
U njima se nalazi Tvoj glas koji me zove na budnost, na spremnost, na djelovanje.
Pronositi snagu Tvoga imena ovim svijetom onako kako ti to želiš od mene.
Samo za mene imaš plan kako te svijetu donijeti.
Samo za mene izgrađuješ stan na Nebu od onih cigli dobrote, praštanja, milosrđa, razumijevanja… koje ja šaljem sa Zemlje.
Tvoja milost velika je, veća od moga razuma i shvaćanja, ali tražiš i moju suradnju.
Velika je Tvoja ljubav, ali ona traži moje slobodno ‘da’.
Izvrsni su Tvoji planovi za mene, ali oni iziskuju moj napor pri izvršavanju.
Ti i ja. To nekako ne može biti odvojeno, svatko za sebe.
Ti Bože svoje, a ja svoje.
Pogotovo kad sam svjesna da je sve u svojoj bîti Tvoje, a ništa moje.
Zbog toga ovo Ti i ja ne može biti razdvojeno, nego stopljeno jedno s drugim.
Mali Isus u mome srcu i mala ja u Tvome.
Molimo te, Isuse, za ovaj Božić darove Duha Svetoga. Dar poniznosti, jednostavnosti, hrabrosti, jakosti, svih kreposti… Svi tî darovi potrebni su nam kako bi svjedočili Tebe, bili Tvoji poslanici u narod raspršeni; bili produžena ruka Dobroga Pastira; bili oni koji ljube Tvojom ljubavlju, grle Tvojim rukama i tješe onako kako si Ti nas utješio.
Daj nam, molimo te, snage da živimo po Tvojoj volji, a svojim ugodama umiremo. Da širimo Tvoju Ljubav koja život daje, a umiremo svojoj sebičnosti koja sve guši.
Hvala ti za svaki poticaj.
Hvala ti za svaki znak ljubavi.
Hvala ti za svaki dar s neba.
Umnoži dobrotu u nama po milosrđu svome, a rasprši svako zlo od nas snagom svoga svetog imena, maleni naš Isuse koji si tako velik i veličanstven u toj svojoj malenosti.
s. Marijana Bošnjak