Koliko god ponekad mislila kako nemam više što novo napisati, kako se dosadno ponavljam istim temama i kako mi ispisane stranice imaju i previše tekstova o Božiću, ovo vrijeme iščekivanja mi dođe da poljulja sve navedeno. Nedjelje došašća su posebne nedjelje, donesu uvijek novu inspiraciju, novu svježinu, novi pogled, novi doživljaj, sve novo u starim, dobrim, već znanim stvarima, događajima i ljudima. Tako i ulomak evanđelja, otprije poznat, danas je donio još novih, ažuriranih i nadopunjenih pitanja.
U ono vrijeme, pitalo je Ivana mnoštvo: „Što nam je činiti?“, a danas, ove nedjelje 16. prosinca, devet dana do Božića 2018. godine, pitamo se isto. A nama, što je nama činiti, dok smo (ne)svjesni da On dolazi?
Što je činiti pita mnoštvo, pa pitaju zatim čak i carinici i vojnici. Zadivljuje to s kojom pedagoškom logikom Ivan prilazi ljudima i daje im odgovore. Ivan ne daje svima isti, univerzalni zakon za odgovor, kao što to mi (ja) to radim(o). On pred sobom vidi čovjeka s njegovom osobnošću, zanimanjem i potrebama, njegovim brigama koliko god možda smiješno zvučale, njegovom točnom pozicijom u tome trenutku u svijetu, društvu, obitelji. Kad bih onda ja, baš sada pitala Ivana što mi je činiti u ovo vrijeme iščekivanja, što bi on meni odgovorio?
Bi li me iznenadio odgovorom i pucao u srž koja treba potaknuti promjene? Sigurno bi to bilo ono što potiskujem u kutku srca, ono što već znam ali je zapravo najteže za priznati. Što mi je, dakle, činiti? Možda čekanje u redu ispred blagajne tržnoga centra zamijeniti čekanjem u redu za ispovijed, mrvicu one strpljivosti koju imam za nepoznate ljude unijeti u kuću i pokloniti obitelji, ne odgađati i odugovlačiti iz sata u sat ono što na mene čeka sad i odmah, ne krasti dane Bogu i prilike samoj sebi jer me strah, ljudima koje volim pokazivati više ljubavi i djelima i riječima a ne svojim teško razumljivim potezima, neke riječi iz rječnika svakodnevno korištene napokon početi mijenjati, popravljati, ispravljati. Više moliti, i više voljeti.
Novost Božje ljubavi, snaga te ljubavi toliko je jaka i neprolazna da uznemiruje i danas kao nekada mnogo, mnogo ranije samoga Ivana.
Bliži se dolazak. Sve je više svjetla i sve je više Božića. Početak i rođenje svega Onoga u što vjerujemo i kome vjerujemo događa se ovih dana, traje upravo sada.
A „narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu…“. I pitahu… I odgovore traže. A valja Ga dočekati spreman, s već odgovorenim pitanjima…
Ivana Milićević