Jedan svećenik mi je rekao da postoji predaja o imenu. Rekao mi je da su naša imena na Zemlji samo posuđena, dana po drugim osobama, ponavljaju se i samo na Zemlji čine naš identitet. Ali kada dođemo u Nebo, svi ćemo saznati naše pravo ime, ime koje je samo naše i koje obilježava cijelu našu osobu. Ime koje nema nijedna druga osoba. Često razmišljam o tome i pitam se: ‘’Tko sam ja?’’.
Pitanje identiteta je jako kompleksno pitanje na koje je nemoguće do kraja odgovoriti. Pored velike složenosti našeg identiteta kombiniranog s ograničenom spoznajom koju imamo kao ljudi, to pitanje ima jedinstven odgovor za svakog od nas. Na primjer, jedno od pitanja samospoznaje jest pitanje strahova, čega se bojiš. A s druge strane, u Nebu nema straha. Tko sam ja kada se ne bojim, kada nemam strah u sebi? Tko bih bio da me strah ne ograničava? Koje bih ciljeve ostvario, koje bih ljude upoznao, kakav bih čovjek bio? Kakva bih osoba bio u Nebu, gdje se nemam čega bojati? Je li me strah saznati sve ovo, saznati koliki potencijal leži u meni, ograničen našim sumnjama i strahovima?
Iako su naši potencijali veliki i idu u različitim smjerovima, vjerujem da bismo bez straha bili jako jednostavni. Ne komplicirani, veliki, moćni, napredni. Samo jednostavni. Poput Isusa. On je, čini se, tako jednostavno ‘’proputovao’’ ovim svijetom čineći dobro, razgovarajući u jednostavnosti i pristupajući u blagosti. Koji strah mene sprječava nasljedovati Krista? Onako kako ga je nasljedovao sveti Franjo. Ludost ovog svijeta, taj naš Franjo, koji je imao svoje strahove, ali je djelovao unatoč njima, jer je znao da je vrijedno. Ljubav je toga vrijedna. Isus se u Maslinskom vrtu bojao, ali je vršio volju Očevu. Franjo je riskirao puno toga, bogatstvo, ugled, obitelj, postao je svima na porugu i podsmijeh. I svejedno je nastavio vršiti volju Očevu. I još toliki sveci i svetice. Po uzoru na jednostavnog Isusa iz Nazareta koji je umro iz Ljubavi prema nama. I svojom najvećom i najsvetijom žrtvom pokazao da je Ljubav vrijedna svega, pa i onih sitnica koji čine naš identitet na ovoj Zemlji. Naš pravi identitet ionako još uvijek nije otkriven. Vrijedi riskirati i svakim danom postajati sve više ona osoba za koju me Bog predodredio da budem, na svoju sliku i priliku.
“Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.’’
Marija Brkić