1.2.2015., nedjelja, 18 sati. Zvona pozivaju na mirnoću i pripremu za svetu Misu koja uskoro treba započeti.
Stotinu nas kiša je otjerala unutra… da zadržimo plamen svoje svijeće ‘na životu’ i ozarena lica i srca dođemo pred Gospodina. Te večeri pod svetom Misom bio je obred naših primanja i obećanja. Milina i dragost oko srca.
Na oltaru su nas već dočekale svijeće, čiji je plamen plesao baš u ritmu pjesme ‘Evo me’ kojom su nas braća framaši iz Širokog pozvali da pođemo prema oltaru. Plesali su plameni i njihali se lijevo desno. Samo su trebale doći plesati i one naše svijeće, male i sićušne, ali itekako posebne jer su bile pružene iz naših framaških ruku, u ruke predsjednice Zdravke i dopredsjednika Kreše. I svijeće su plesale tako da su tvorile oblik taua. Sto plamena, kao jedan skupilo se na oltaru i pozivalo nas na radost. I sto nas skupilo se u našoj crkvi i pozivalo na radost. Sve je tu večer bilo poziv na radost. Kiša, plamen, svijeće, oltar, druga braća framaši, zrak koji nas je okruživao, pogledi koji su se susreli i srca koja su tako veselo kucala.
Fra Slaven je započeo misno slavlje. Nakon misnih čitanja i propovijedi, došlo je i vrijeme za obrede. Primljeno je 28 framaša, 40 njih je produžilo svoja obećanja, a 35 ih je prvi put dalo svoja obećanja.
Sve je bilo divno. Pa i onaj trenutak kad su svijeće plešući jednostavno približene jedna uz drugu, ni manje ni više, nego planule. I fra Slaven je tako lijepo izvukao poruku iz toga: ‘Baš kao i ove svijeće, tako i mi jedni među drugima prenosimo snagu Duha Svetoga dok ne zapalimo sve’.
Nakon svete Mise slavlje smo nastavili u žutoj dvorani, s ostalom braćom framašima. Atmosferu su boljom učinili naši profesori glazbene sekcije i naš Frama bend.
Jelo se, pilo, smijalo, plesalo, pjevalo…
Taj dan bio je blagoslovljen, radostan i ispunjen.
A mi, evo danas, vedro i još više franjevački koračamo svijetom, smiješeći se, dakako!
Mir vam i dobr!
Marija Zorka Vasilj