Od 21. do 23. veljače 2020. u Kući mira u Međugorju, pod geslom “Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.”, održan je molitveni seminar Frame Hercegovina. Kako je duhovnost kroz male stvari i molitva u ovom vremenu kada započinjemo put korizme prema Uskrsu posebno djelovala na sudionike ovoga seminara pročitajte u nastavku teksta.
Donosimo vam dašak seminara kroz “izvješće” naše framašice Andreje Dodig:
“Dok se još sabiru dojmovi, već se ušuškavamo u svoju svakodnevicu kojoj dajemo nešto radosniju notu. Naši životi postali su glazbenim instrumentima. Na njima je Gospodin, po tko zna koji put, izveo čudesnu skladbu. Skladbu čiji će ritam još dugo odzvanjati u našim srcima i nenametljivo diktirati tempo našim životima. Vjerujem da je Gospodin još davno sve to osmislio. Svatko od nas našao se u ovoj skladbi s razlogom. Svatko joj je dao neku svoju notu. Kao što se raskoš ljepote nekog instrumenta u potpunosti ostvarju tek u orkestru, tako se i naša ljepota ostvarila u ovoj zajednici. Orkestar se prepušta dirigentu, a mi smo se prepustili Gospodinu. A što bi drugo nastalo kada se spoje ljudsko predanje i Božja providnost, već istinska umjetnost. Umjetnost koja pročišćuje i daje snagu za nove životne note koje tek čekaju da budu odsvirane.
Još je davno Gospodin dao ime našoj skladbi. Još dok je govorio na Gori: “Blago čistima srcem, oni će Boga gledati. ” I zaista, postala je naša skladba, skladba koja pročišćuje srca. Još ” neuštimane “instrumente, usklađivale su fra Marinove riječi :,, Bog ne poziva sposobne, već osposobljava pozvane.” I što je skladba bila polifonija i ova je poruka odjekivala snažnije. Neki dublji ton svemu ovom dala je i “izvedba” sestre Matije Pačar. Note ove izvedbe dobro su nam znane. Darovao nam ih je sam naš Gospodin dok je još poučavao na Gori.
Međugorje je ovih dana postalo naša Gora s koje se začuo jasan Gospodinov glas. Po tko zna koji put pozvani smo biti blaženi, ,, A blažen je”, kako kaže sestra Matija, ,,onaj tko zna živjeti, iskoristiti priliku. Onaj tko ne dopušta da mu promaknu stvari u životu. ” Gospodin, sam izvor radosti, prozvao nas je da se radujemo, da se napojimo s Njegova izvora. Izvora krotkosti, pravednosti i milosrđa. Put ka tom izvoru rasvijetlile su nam riječi sestre Matije. Krotkost predstavlja malenost, pravednost-predanje, a milosrdnost-djelovanje. Budemo li slijedili ove smjerokaze, doći ćemo na svoj cilj. Put znamo, hoćemo li poći njime-sami biramo.
U tim usponima i padovima pomoći će nam i riječi našeg brata-Marija Pehara. Njemu je sveti Franjo suputnik već dobar dio života. Što prima od Boga i svetog Franje, nesebično dijeli s nama. “Najdublje gdje možeš pasti, Njegove su ruke.”-zapljusnulo je, između ostalog, od naše obale sluha i još će dugo odjekivati u našim srcima. Sve što smo čuli i osjetili, palo je poput sjemena na naša srca. Budemo li čuvali svoja srca od korova, iz sjemena će se razviti stablo koje će dati ploda.
Nek’ nas u tom prati zagovor svetog Franje čije sjeme i danas klija u mnogim srcima.
Počevši od već spomenutih fra Marina, sestre Matije, Marija te našeg Stipe Čuića do svakoga od vas, braćo, iskreno hvala! Svima vama što ste odsviravši svoje note posijali svoje sjeme. Pred svima nama stoje još neodsvirane note. I teške i lake, i tužne i radosne. No, radujem se jer u svima njima osjetit će se dio ove skladbe, dio sviju nas!”
Andrea Dodig, Frama Seonica
