„Oke. Priznajem – tvrdoglava sam. Možda malo previše u situacijama kad shvatim da sam pogriješila, možda puno premalo kada se trebam boriti za više ciljeve. I zaglavim tako omeđena zidovima vlastitog prkosa i ponosa, gledajući prema gore, vješto pretvarajući se da ja to mogu – sama. A ne mogu. Dobro znaš da ne mogu.
Ponekad me živcira (oprosti mi na iskrenosti), što si tako strpljiv i smiren. Brižljiv u situacijama kada to najmanje zaslužujem. Imam osjećaj, lakše bi bilo kad bi me odbacio i čekao da toliko molim da me primiš nazad. Ali ne… Ti si sam Ljubav. Ona kojoj nastojim težiti, slijediti ju i živjeti. A ne ide. Spotaknem se često o sebe i svoje želje, planove i ciljeve. I onda se ljutim na Tebe jer ne razmišljaš „pametno“ kao i ja. I onda se ljutim na sebe jer Tebe ne slijedim. A sve znam, baš kao pravi Farizej… Dugo vodim bitku sama sa sobom. Ti si tu i pratiš me. Borim se tajnim vještinama sakriti borbu između onog što jesam i onog što želim biti. Zastajem u nekom paralelnom svijetu, ogoljena, sama. I dok u strahu, tvrdoglavo odbijam prihvatiti da svi moji padovi, okretanja leđa i vraćanje na staro čine te još bližim, shvaćam i priznajem – samo sam Tvoja. To mi nitko ne može uzeti od Tebe. Pa ni sama ja. Ti uvijek pobjeđuješ. Uzimaš sve moje boli, strahove, grijehe, ograničenja. Bez obzira na moje promjene raspoloženja. Ta od vječnosti me takvom poznaješ. „Jer ako ja, od Tebe odustanem, Ti vjeran ostaješ…“ Zaista jesi. Naučio si me u ovom padu novu lekciju.
Kao što mi reče Robo (nakon mog žalopojnog monologa u kojem sam opet ljuta na Tebe i ‘nisi mi bitan’) ne smijem zaboraviti imati uvijek dvije slike na umu. Prva u kojoj si Ti – savršeni Bog koji me voli ovakvom kakva jesam i to je moj jedini identitet. Druga – ja – nesavršeno biće koje mora postati svjesno da je grešno i da neće nikada postići taj ideal. Dakle ne biti ni u očaju ni u oholosti. Što mi preostaje nego odreći se vlastitih tvrdoglavih uvjerenja, prihvatiti Tvoju ljubav i živjeti – ovakva kakva jesam. I naravno naučiti reći oprosti. Zato te molim, oprosti mi…“
(odlomak iz Oče, sagriješih pred Tobom…)
Antonia Gašpar