Dragi Svijete,
možda se danas trebao k nama doseliti dječak koji će jednoga dana pronaći lijek za rak. Možda je rođendan danas trebala slaviti djevojčica buduća Majka Terezija. Možda je danas svoju obitelj trebala obradovati djevojka s diplomom magistrice. Možda je danas onaj momak koji već godinama moli na tu nakanu, trebao upoznati djevojku svojih snova. Možda su se danas trebali roditi budući olimpijski pobjednici koji će donijeti radost svom narodu. Možda, dragi Svijete, sam danas trebao upoznati novog prijatelja koji će toliko toga dobrog donijeti u moj život. Oprosti Svijete, ali morat ću te razočarati, danas ipak nije taj dan. Ovo možda će se odgoditi za neki drugi dan, neki bolji i sretniji dan. Majke ove djece nisu imale hrabrosti. Očevi ovih dječaka i djevojčica su kukavice koje nisu spremne suočiti se sa stvarnošću. Roditelji ove djece su odlučili usmrtiti svoju djecu. Njihove majke su pronašle dovoljno snažne razloge, uspjele uvjeriti same sebe da su u pravu, i dozvolile su da se u njima dogodi ubojstvo. Očevi ove djece su tatini sinovi koji nisu još spremni “smiriti se” i osnovati obitelj. Ili imaju neki drugi, samim sebi opravdan razlog, zbog kojeg će uvjeriti majku svoje djece da se odluči za ubojstvo.
Svijete, žao mi je. Možda su danas trebale biti rođene osobe koje bi od tebe načinile bolje mjesto za život. Često se žalimo da si loše mjesto za život. Možda tvoj i naš Gospodin šalje nama osobe koje bi nas činile sretnijim ljudima i tebe sretnijim mjestom za život, ali njihovi roditelji ne dopuštaju da se to dogodi. Njihove majke nisu spremne. Bojim se osuditi te žene i muškarce koji su očevi njihove djece. Bojim se Svijete, jer znam da su oni sebi u glavi opravdali ubojstvo svoje djece velikim razlozima. Razlozima većima i od tebe, Svijete. Ali kako ne biti ljut na te žene i muškarce, kada možda sprječavaju da netko sutra dobije brata ili sestru? Pa Svijete, zar moja majka nije hrabra žena, kada je mom starijem bratu rodila sestru i mene? Zašto i one ne mogu to uraditi svojoj djeci? Svijete, zar Gospodin nije Stvoritelj, pa tko tim ljudima daje za pravo da unište nekoga koga je on stvorio? Ljut sam na one ljude koje ubijaju tu djecu u tim ženama. Oni sebe nazivaju liječnicima. Zar, Svijete, liječnici ne pomažu da naš život traju duže, a ne da on bude gotov i prije nego što vidimo tebe? Ljute me ti ljudi, jer su danas možda ubili nečiju djevojku. Nije li majka moje djevojke hrabra, kada je nju rodila na ovaj Svijet? Zašto i druge majke ne mogu roditi djevojčicu koja će biti nečija djevojka jednoga dana? Puno je pitanja dragi moj. Svijete, nekoliko puta u životu su mene morali popravljati liječnici. Zahvalan sam majkama tih ljudi što su nam, Svijete, podarile njih. Zašto svijete, roditelji ne žele da se rode njihova djeca koja će možda jednoga dana biti liječnici i popravljati kada nečije tijelo bude potrebno toga?
Moram ti pohvaliti neke ljude, Svijete. Liječnike iz jedne zagrebačke bolnice. Liječnike koji su odbili ubijati tu nerođenu djecu. Liječnike koje njihovo društvo i mediji nazivaju katastrofom. Hvala tim dobrim ljudima, koji se ne miješaju u Stvoriteljeve poslove. Molit ću, Svijete, da Gospodin daje i ostalim liječnicima hrabrost ovih ljudi.
Dragi Svijete, dio tebe je i ova moja Hercegovina. Da, ona u kojoj se ne smije pričati o svemu iz tko zna kakvih razloga. Ona Hercegovina u kojoj se među ostalim ne priča ni o ubijanju nerođene djece. Ali ista ona Hercegovina u kojoj se to iz dana u dan događa. Dragi Svijete, molit ću Gospodina da ove majke dobiju hrabrost moje majke i svih onih majki koje su se usudile donijeti nas na Svijet. Svijete, vjerujem da ćeš jednom biti bolje mjesto, kada sva ona djeca koju Gospodin šalje na svijet odrade svoju misiju, kada im njihovi roditelji dopuste da dođu k nama.
Tomislav Gašpar