Zdravo plavooka djevojčice!
Nadam si da sada uživaš malo više u svom svijetu mašte i bezbrižnosti. Želim ti se javiti i reći ti da mi nedostaju dijelovi tebe – tvoja opuštenost, sposobnost pretvaranja sitnica u svjetska čuda, bezgranično povjerenje u ljude… Zažmiri malena, opusti se i skini taj teret odraslosti s leđa.
Želim ti reći da Bog nije onaj koji „kara“ kada si zločasta i ne viče na tebe kada grmi, On je divan Tata koji te čuva na svakom tvom koraku. Voli te takvu kakva jesi jer te on sam takvom zamislio. Vjerojatno ćeš provesti život boreći se da prihvatiš ovu istinu, ali te molim, nju uvijek imaj u svom srcu. Čut ćeš brojne glasove svijeta koji će ti tvrditi da nisi nešto „dovoljno“. Ali jesi! Dovoljno si savršena kada te stvorio Savršeni! Upamti to, molim te!
Znam, razbijaš glavu problemima mame i tate, tvojih prijatelja, simpatija, siromašnih i beskućnika. (Žao ti je bakice u trošnoj štali kraj kuće – e pa znaj da je ona još uvijek tamo, još uvijek nema struje i još uvijek je onako sretna.) Vidiš, neke probleme možda i možeš riješiti, ali većina njih je za tebe nerješiva. Znaš što je super – postoji netko tko je spasio svijet. Maleni Isus! Kad porasteš, shvatit ćeš da i on oduvijek raste u tvom srcu. Sjećaš se dana prve pričesti kada si imala osjećaj da letiš koliko si sretna bila – to je On. Kada god imaš problem, svojim djetinjim srcem ispričaj ga Njemu. Ne moraš nabrajati one silne molitve, s njim možeš pričati svaki dan, svojim riječima iz srca.
Moram ti reći da je pred tobom dug i težak put, jer i zlo postoji. Ali ne boj se. Ono što te sada boli, ojačat će te i ohrabriti za neke nove bitke. Važno je da znaš da će uz put biti ljudi koji su dobri i onih koje je život pomalo učinio manje dobrima. Budi blaga s njima! Povrijedit će te i boljeti, ali samo zato što su i sami ranjeni. Oni viču i ne znaju kako tražiti ljubav osim da privuku pažnju na kriv način. Njih voli najviše i posveti im svoje vrijeme. U jednom trenutku ćeš shvatiti da te svatko može povrijediti, pa i oni najbliži. I pomislit ćeš da si sama. Ali… Vjeruj ljudima, koliko god to teško bilo, vjeruj im.U drugom trenutku ćeš shvatiti da ni sama ne znaš ljubiti, ni praštati, i da si i ti samo čovjek koji nekog drugog boli. Nećeš uvijek biti jaka i poletna, nasmijana i puna riječi, slomit ćeš se. Nećeš vidjeti smisao i strah će ti biti vječni cimer. I unutar sebe ćeš vidjeti samo trulež. Ali i tada se sjeti da si savršena takva kakva jesi.
Brbljavice, ne daj da te ikad utišaju i ubiju iskre tvoje posebnosti. Nezgodno je mjesto ovaj svijet, ali je on samo most do Doma. Pleši na njemu, čini pogrešne korake, padaj i ustaj. Predlaži svoje koreografije, treniraj i odmaraj. Budi blaga prema sebi! Koliko god te šibale bure nevolja, ostani mekana – takva se ne možeš slomiti. Uvijek imaj na umu da si samo na putu kojim te vode nevidljive ruke tvog Oca koji te čeka. Slijediš li ih, ne možeš se izgubiti. (P)Ostani dijete zauvijek, molim te.
Antonia Gašpar