Postoji priča o mlađem čovjeku, koji je željan uspjeha krenuo do jednog od starijih, uspješnijih ljudi koje je poznavao da bi ga upitao za pomoć. Želio je postati uspješan baš kao što je i taj stariji čovjek bio. Kad je došao do njega i sve mu to rekao, stariji mu čovjek odvrati da će ga sutra čekati u četiri ujutro na plaži i da dođe tamo, ako želi biti uspješan. Ništa mu nije bilo jasno, ali mladić je poslušao. Pojavio se u četiri ujutro na plaži, u svom najboljem odjelu, jer je očekivao valjda neku lekciju iz biznisa ili tako nešto. Stariji čovjek je ušao do pasa u vodu i rekao mu da pođe za njim. Mladić je isprva odbio govoreći da je njegovu pomoć tražio da bi bio uspješan čovjek, a ne da uči plivati, ali na kraju je ipak pristao. Pođu tako u vodu do pasa, pa nastave do vrata i u tom trenutku mladića stariji čovjek potopi pod vodu. Jedva se mladić izborio da dođe do zraka, da se izbori za izlazak iz vode. Šutjeli su do plaže, a onda ga stariji čovjek upita da mu kaže o čemu je razmišljao dok je bio pod vodom. Mladić mu uzvrati da je samo želio doći do zraka, da mu ništa drugo nije bilo na pameti. Stariji mu čovjek uzvrati da je valjda sada naučio, da će do uspjeha doći samo onda kada bude želio taj isti uspjeh onoliko koliko njegovo tijelo želi disati.
Možda nam je na prvu ovaj način na koji stariji čovjek mladića uči životnoj lekciji prebrutalan. Izgleda nam čak i to što mu je rekao da mora željeti uspjeh, koliko želi disati, prebrutalno. Izgleda kao da pretjeruje, jer ne postoji, valjda, čovjek koji toliko želi uspjeti. I bez obzira što je možda netko tko je ovu priču prvi i ispričao, naumio da ona bude priča koja će čovjeka poučiti kako doći do novca, bogatstva, slave, bez obzira na to, ja ju gledam drugačije. Uspjeti ne znači samo i isključivo imati mnogo novca, zapravo, to bi nam trebalo biti posljednje na našoj listi. Uspjeti znači iskoristiti na najbolji način sve one talente koje imamo, a tada će i sve ostalo samo doći. Uspjeti znači činiti sebe i druge boljim ljudima. A to možemo samo onda kada to u svakom trenutku želimo. Najlakše je reći „od sutra“, pa onda sljedeći dan isto tako, pa sve u nedogled. Sutra možda neće doći. I tko to od nas zna i tko mu to daje za pravo da sam sebi može sa sigurnošću potvrditi taj sutrašnji dan? A danas je isto tako jedan lijep dan. Bez obzira što je možda vani kiša, snijeg, ili je sunce još jedanput previše rašilo svoje zrake, pa je i prevruće, bez obzira na to, danas je lijep dan. Zašto? Zato što si sada tu. Sada imaš priliku ostaviti se svega onoga nebitnoga u životu i usredotočiti se na ono bitno. Usredotočiti se na ljude, na stvari, na talente koji su bitni. Nije sigurno lako, ali zar se trebamo dovesti u situaciju da nam život ovisi o tome, pa da onda biramo bolji put? Zar nam voda treba doći do grla da bi shvatili da ako nešto želimo, da se za to moramo i namučiti?
Uvijek je lako reći „sutra“. Nije na osudu, neke stvari možda ipak danas ne možeš stići, ali zato ti je Bog dao razum da razlučiš žito od kukolja, da odlučiš što ti je u životu bitno, a što nije i da se po tome vodiš. Da znaš koje su stvari, koji su ljudi, bitni danas. Listajući naslovnice novina i društvenih mreža, spavajući po čitav dan, sigurno nećeš doći do tog otkrića. Zamisli samo, da je mladić na pitanje „O čemu si mislio dok si bio pod vodom?“ odgovorio „Koju ću sliku sljedeću stavit na instagram.“. Bilo bi apsurdno. Nemojte dopustiti da samo u teškim situacijama mislite na bitne stvari. Život je ono što ti učiniš od njega. Neke stvari vrijede, a neke ne, samo, trebaš prvo pobijediti samoga sebe, da bi tvoja borba za bilo što drugo, uopće imala smisla.
Mario Rajič