Vrijeme je rada, buke, narušene privatnosti i još narušenijeg mira. Kako onog tjelesnog, tako i duhovnog. Sigurno ste mali milion puta pored silnih obaveza koje imate taj dan željeli ostati još samo pet minuta u krevetu. Da, još uvijek vam se spavalo, ali nije li to i zato što je to jedan od rijetkih trenutaka u danu kada smo zapravo budni, a spokojni? Nastojimo li možda i taj mir, a ne samo san, produžiti za dodatnih pet minuta? Vjerujem da je tako, a da ponekad i sami to ne shvaćamo.
Isto tako ne shvaćamo da i onda kada se u sredini radnog vremena ponekad distanciramo od svog posla, kada u sred’ predavanja mislima ”odlutamo” negdje daleko, ne shvaćamo da zapravo tražimo mir. I tjelesni i duhovni. I dok ćemo se tjelesno odmoriti i okrijepiti gotovo svaku večer, dok će nam san vratiti gotov svaki izgubljeni atom snage i vratiti stanje mira i spokoja u naše tijelo, tko nam može vratiti mir u naše srce?
Koliko vam se puta dogodilo da odete spavati potpuno tjelesno iscrpljeni i sa teškim mislima koje vas muče. Sljedeće jutro će te ustati odmorni, ali te misli će još uvijek biti tu i to samo onda kada su nam dopustile da uopće spavamo. Tako iz duševnog nespokoja i malaksalosti proizlazi i onaj tjelesni.
Kako onda vratiti sebe tamo gdje pripadamo, u stanje mira?
Trebamo pokušati svoje misli što manje opterećivati sitnicama jer kako i najmanje zrnce prašine donosi suze u naše oči, tako nas i najmanji nemir opterećuje. Moramo se u nekim stvarima i pomiriti sami sa sobom. Trebamo sebi dati malo kredita jer nismo svi rođeni za iste stvari i ne treba predbacivati sebi za svaki neuspjeh, već iz svakog neuspjeha treba rasti i izaći pametniji.
I na kraju, trebamo više tražiti unutrašnji mir. Koliko smo samo puta za vrijeme Euharistije primili mir Gospodnji? Koliko puta taj isti mir pružamo drugima? To je ključ unutrašnjeg mira. Mir s Bogom i po Bogu mir s drugima. Zvuči tako jednostavno, a ljudi, kao i uvijek, sve zakompliciraju. Najlakše nam je sebi predočiti da je mir na ovome svijetu nemoguće pronaći, ali nije. Sjetite se toplog kreveta sa početka ovoga teksta? U njemu smo još uvijek spokojni i mirni. Dok smo u tom stanju mira započnimo dan molitvom i Njegov mir će nas uvijek pratiti.
Mario Rajič