Na Framaškoj olimpijadi znanja, koja je bila u veljači ove godine u Mostaru, framaši su natjecali u poznavanju sadržaja Youcata. To je bio jedan od načina da framaši u Godini vjere obnove i prodube vlastito poznavanje svoje vjere. Pobjednik ovogodišnje Framaške olimpijade bile su predstavnice Frame Tomislavgrad. Kao nagradu su dobile tjedan dana boravka u Taizéu (Francuska). Framašice Jelena Tabak, Marijana Marinčić i Marija Baković prošli tjedan su boravile u Taizéu, vratile su nam se s puta te nam donose Priču iz Taizéa.
Nekoliko mjeseci nakon što smo pobijedile na Framaškoj olimpijadi znanja, stiglo je vrijeme da spremimo kofere i krenemo na put. Još uvijek bez jasnih očekivanja, a neki i bez pročitanog plana puta, ulazimo u autobos i zajedno s mladima iz Mostara i Ljubuškog krećemo prema Francuskoj, prvo Dijon, a onda Taizé!
U dobrom društvu, dok su nas strašne, a nekima smiješne, priče držale budnima, sati su brzo prolazili, i ubrzo smo se našli u Dijonu. Većina djevojaka je, naravno, za početak obišla veliki trgovački centar, a onda se uputila u staru jezgru grada. Noseći sa sobom dobre uspomene i uspjele fotografije, nastavljamo u pravcu jugozapada. Dok napetost raste, pred nama napokon možemo vidjeti kišom okupani Taizé, prepun mladih ljudi koji se vraćaju svojim kućama s osmjehom na licu ili tek dolaze, a još uvijek se dvoume jesu li trebali doći i onih koji se tu iz godine u godinu vraćaju, a zašto, tek na kraju puta shvatite.
Dan za danom, prilagođavali smo se načinu života u Taizéu, čiji su najljepši dio, kako smo se na kraju složili, posebne molitve koje uključuju čitanje, pjesmu, ali i tišinu. „Biti sam, a ipak u zajednici.“ Osjećaj zajedništva osnažuje i rad po grupama, koje su sastavljene od mladih različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti. To što smo iz različitih perspektiva promatrali iste biblijske ili životne situacije je samo učinilo raspravu još zanimljivijom. Naravno da moramo spomenuti i poslijepodnevne sate provedene na jezeru, gdje nam je jedino potrebno bilo dobro društvo i karte za UNO. Navečer je Oyak bio obavezna destinacija, posebno kad bi Mostarci ili Slavonci uzeli gitaru u ruke i zasvirali koju poznatu melodiju. Zabava se redovito nastavljala i u sobama.. „Svaka minuta je bitna“ je bio slogan koji se često čuo, bilo da se radilo o čekanju u redu za ručak ili o kartici za wi-fi, a koliko je vrijeme zbilja dragocijeno shvatili smo zadnjeg dana, kad je došlo vrijeme za opraštanje.
Rastanci su uvijek teški, ali znali smo da iz Taizéa, bez obzira na stanje u novčanicima, odlazimo bogatiji za jedno novo iskustvo, za jednu riječ ili osmijeh koji ćemo pamtiti. Na povratku smo odmorili u Chamonixu i ponovno dobro raspoloženi, igrajući “gradova i sela” ili “gluhih telefona”, ili spavajući cijelim putem, stigli smo svojim kućama, sretni što ponovno vidimo poznata lica naših gradova. Za kraj, zahvaljujemo područnom vijeću Frame Hercegovina na organiziranju ove Olimpijade koja nas je odvela u Taizé i našem vodiču, Mariju Glibiću, koji se pobrinuo da tamo sretno i stignemo.
Jelena Tabak (Frama Tomislavgrad)
U nastavku pogledajte par fotografija s putovanja.
[nggallery id=9]