Oduvijek me zanimalo postoji li na ovom svijetu netko tko je stvoren za svaku osobu. Mladenačke misli lako se oblikuju ljubavnim romanima dostupnim na svakom kiosku, a da ne spominjem injekcije holivudskih romantičnih komedija koje „truju“ očekivanja. Pogledi se sretnu i živi se sretno do kraja života. The end. Na početno pitanje potvrdila sam odgovor prošlog vikenda – postoji netko tko je stvoren za mene, a to je ni više ni manje osoba za koju sam se odlučila. I za koju ću se odlučivati svaki dan do kraja svog života bez obzira koliko naši trenuci bili ispunjeni romantikom iz filmova i realnošću svakodnevice.
Taj prošli vikend bio je okidač i točka na tolika promišljanja o ljubavi između dvoje ljudi. Dvoje ljudi se upoznaju, kliknu i ta-daaa. Zvuči jednostavno. No, što ako tamo negdje u Južnoj Americi postoji netko tko bi me razumio bolje ili za njega baš u Skandinaviji živi osoba koja odgovara njegovoj mirnoj naravi? Zabljesnu mi odgovor pred očima: pa ni Isus nije išao negdje na kraj svijeta birati savršene apostole, nego ih je pronašao usput. Dakle, s razlogom me stavio tu gdje jesam i na moj životni put postavio određene osobe. Stvorio me slobodnom kao i svako drugo biće i u moje srce usadio čežnju. U određenom trenutku doveo je prave ljude da odu ili ostanu, da me nauče lekciju ili da sa mnom brode kroz život. Vjerujem da nije slučajan taj prošli vikend kada je jedan mladi par, čistih srca, iskrenih osmijeha i slobodnog duha pred Bogom izrekao svoje obećanje onom drugom i dragom Bogu. Nije slučajno jer je potvrdio da ne postoji jača ljubav na zemlji od trojstvene ljubavi – muža, supruge i Boga.
Biti mlad znači težiti instant stvarima. U vremenima srednjoškolskih ljubavi i prvih fakultetskih dana teško je razmišljati o danu kada ću sakrament ženidbe udijeliti nekom drugom koji će zajedno sa mnom morati obećati nešto do kraja života pred živim Bogom – i u dobru i u zlu. A ja vam svima želim, kao i sebi da vam taj dan bude poseban kao taj prošli vikend. Da ne žalite za iskorištenim situacijama koje su u tom trenutku se činile dobre. Jer sve će tada imati smisla i čekanje i status single cure/dečka koji stoji nepromijenjen. Ljubav je puno više od sretnih slika na instagramu i ispijenih kava u različitim gradovima. Uvijek traži ono najbolje iz tebe – za drugog. Mijenja iz korijena, smiruje tvoje nemire i vedri tvoje dane. Donosi oluje koje te ohrabruju i uče koliko si uistinu snažan. Ne pristajmo na malo, kad nam je ponuđeno sve!
Tu subotu ljubav je poprimila novi oblik, opipljiv i nestvaran… I dok su suze same tekle stvarale su osmijeh i vrištale da čeznu za takvom ljubavlju. Čistom, neiskvarenom, sebedarnom. Ljubav koja čini druge sretnim i potiče da živiš još iskrenije, još čišće, da jednoga dana i u tebi se prepozna Kristolika ljubav.
Brzih rješenja nema. Za sve šta valja triba imati force – rekao bi Dalmatino. Za čistu ljubav kakvoj bi trebao težiti jedan katolik treba dugo pripremati teren. Moliti, čekati i biti onaj pravi i ona prava. Ne gledati u svakome potencijalne kandidate, nego tražiti Ljubav, onu s velikim Lj da te pripremi i oblikuje da jednoga dana budeš spreman na svoju „bajku“ punu odricanja, žrtve i suza, ali i blagoslova, radosti i ispunjenosti o kojoj će se pričati danima nakon. Voljela bih tom paru reći još jednom: Hvala što ste dio neba prenijeli na zemlju! A svima nama poželjeti ljubav i jedan vikend koji će drugima pokazati kako su romantične komedije ništa u usporedbi sa životnom pričom koju sprema naš Scenarist.