Svaki pokušaj govora o Bogu ostaje na pokušaju. Svaka propovijed o Bogu nije propovijed nego mucanje ili zamuckivanje. Boga se ne može staviti u nekoliko riječi. Riječi su presiromašne, škrte i oskudne, da bi mogle izreći takvu i toliku veličinu. Govoriti o svecima – isto nam se događa. Isto nam se piše. A pogotovo o sv. Franji. Jer zapravo ne govorimo u konačnici o sv. Franji, već o Bogu koji se na tako snažan i čudesan način pokazao, očitovao, utjelovio u Franjinom životu. A opet se nekako sakrio iza tog malenog i ‘sićušnog’ sveca. Ali Bog sve to u Franjinom životu nije mogao učiniti na silu. Morao mu je i Franjo u tome malo pomoći. Morao je i Franjo dopustiti da Bog uđe u njegov život. Kako je Franjo u tome uspio? Možemo samo nagađati. Ali zato možemo vidjeti kakav je Franjo bio.
Franjo je bio jednostavan, uzvišen i tajnovit, svakako zavodljiv, a u biti neshvatljiv. Čitav svoj život ponašao se opijeno, neuobičajeno i neobzirno, upravo kao neizlječivo zaljubljen. Bio je div svetosti (Vječni zaljubljenik). Bio je krotka i ponizna srca. Živio je treće po redu blaženstvo među onih osam koje Isus izgovori u govoru na gori, a koje se i spominje u Evanđelju na svetkovinu sv. Franje. Onaj koji ima jedno blaženstvo, imao ih sve. Znači, Franjo ih je sve posjedovao, pa ih je sve i živio. Što znači biti krotak? Možda se velika većina nas odmah sjeti malog, sitnog janjeta koje nam se zapliće oko nogu bezazleno i nevino, umiljato. Ali biti krotak ne znači to. Riječ krotak dolazi od glagola krotiti. To bi značilo sebe ukrotiti, sebe smiriti, odgojiti sebe. I upravo je to učini sv. Franjo. On je ukrotio svoje srce i takvo srce predao Bogu. Franjo se sprijateljio sa samim sobom, poslušao čežnju svoga srca i tu čežnju pretvorio u stvarnost. A srce čezne upravo za svojim Stvoriteljem, a to je Bog. I zato je Bog kroz takvo Franjino srce mogao učiniti toliko da je Franjo postao najveći svetac u povijesti, kako ga volimo nazivati. Bog je stvorio ljudsko srce i samo Bog zna i može tom srcu dati ono najbolje, ono najpotrebnije. Samo Bog može zadovoljiti apetite, potrebe, glad našega srca. Franjo je to savršeno shvatio i upustio se u rizik života s Bogom. Bio je smion. A riječ svet dolazi od riječi smion, što znači biti hrabar. Upravo to, Franjo je bio hrabar, zato je i postao svetac, nije patio od nekih ljudskih obzira. Ta krotkost nije nekakva slabost, niti naivnost, nego snaga i herojstvo, prije svega odvažnost i hrabrost. A u ono vrijeme kada Matej piše ovo evanđelje, ova se riječ krotak koju on upotrebljava, odnosila na vojsku, na one koji su bili disciplinirani, postojani i odgovorni. A riječ odgovornost u sebi ima riječ odgovor. To znači da je Franjo bio i hrabar i odgovoran, postojan, tj. hrabro je i postojano odgovorio na Isusov poziv. To je tajna Franjina života.
Da je bio hrabar, da je bio odgovoran, da je bio spreman preuzeti rizik života s Bogom, posebno pokazuje jedna od prvih zgoda, nakon obraćenja, iz njegova života. Franjo je pred asiškim biskupom skinuo sa sebe svu svoju odjeću, želeći se tako odreći očeve baštine te pokazati da je spreman osloniti se na Božju providnost. Franjo u tim trenucima ostaje gol golcat, zapravo ostaje bez igdje ičega. Ne mislimo ovdje samo na odjeću, krov nad glavom i sl, nego na životnu sigurnost. Franjo nema oslonca, nema ništa. Kao u trenutku stvaranja, kada je Bog stvarao svijet, sve što je Bog koristio bila je Riječ. I ovdje, u ovom slučaju, Franjo nema nigdje ničega, počinje od nule. Ima samo život koji mu je Bog dao i u čije se ruke predaje, Božju riječ na koju se Franjo oslanja i riječi molitve. I od takvog Franje, bez igdje ičega, Bog načini čudesa. Kao na početku svijeta, kada je Bog iz ničega stvorio svijet, sada preko ogoljenog Franje stvara ogromnu franjevačku obitelj, koja je velika snaga Crkve. Kako u ono vrijeme tako i danas.
Kažu mnogi da se nitko nije odricao kao Franjo. Franjo se toliko toga nije odrekao zbog odricanja. Odricanje samo po sebi nema smisla, to je frustracija. Potrebno je nešto izabrati. Upravo se zato Franjo odrekao, da bi izabrao. Zato Franjin život nije bio odricanje već odabiranje. Koga ili čega? Franjo je odabrao Boga, Isusa Krista. Zato je njegov život odabir ili odabranje.
Braćo, počnimo ispočetka, još ništa nismo učinili. Mnogo smo obećali, ali je više obećano nama. Radost je kratka. Obavljajmo ovo, težimo za onim. Trpljenje je kratko, a slava beskonačna. Mnogo je zvanih malo odabranih. Svima će se po zasluzi naplatiti. Braćo, dok imamo vremena činimo dobro. Sv. Franjo.
fra Slaven Brekalo
