franjo i gubavac

Dok je sedlao konja pogled mu se na trenutke gubio kroz prozor umbrijskom dolinom koja je bila zavijena u jutarnju maglu. Svitao je novi dan. Volio je jutra. To je bilo njegovo povlašteno vrijeme za molitvu. U kasu izjaha kroz gradska vrata koja gledaju na jugoistok. Opet je lutao zaraslim stazama i starim putovima oko Asiza. Sve se više udaljavao i uranjao u duboku samoću. Tih dana u njemu se događa radikalna transformacija. Nije ni slutio da će ga toga dana Gospodin opet pohoditi. Još izravnije nego one noći u Spoletu. Jašući starim putem prema Folignu, daleko od svakog naselja iznenadi ga prigušeni zvuk čegrtanja. Jašući dalje bio je sve glasniji. Približavao mu se. Preplaši se kad ugleda gubavca. Natjera konja u galop kako bi što prije pobjegao od zadaha smrti. Taj se čovjek raspadao. Lice mu bijaše iznakaženo i prekriveno otvorenim ranama. Zaudarao je na trulež. Guba tada bijaše neizlječiva bolest. No, u djeliću sekunde se nešto dogodi. Sijevnu u Franjinoj duši još jača svijetlost nego spoletske noći. Mislima mu prostruji tako blag, a istovremeno zapovjednički glas: Franjo, ono što ti bijaše gorko, postat će ti slatko. Tako silno povuče uzde da se i konj preplaši te stade kao ukopan. Sve je izgledalo nestvarno. Sjaha s konja te pođe u susret gubavcu. Nije osjećao više onaj smrad. Prestane i gađenje i strah od zaraze gubom. Bila je to neodoljiva sila koja ga natjera da poljubi gubavca. I na trenutak kao da cijeli svemir zastade da se divi tom poljupcu. Bijaše to poljubac Ljubavi. Poljubac je to samog Krista koji se skrio u liku gubavca. Franjo ljubi sve ono što nije htio biti. Sve ono što je htio izbjeći. Ali u tom poljupcu Franjo doživljava oslobođenje. Od tog trenutka Franjo počinje živjeti drugačijim životom. Prestaje mijenjati svijet oko sebe, prestaje mijenjati druge jer shvaća da to nije u njegovoj moći. On u tom poljupcu shvaća da jedino što može promijeniti je svoje srce. A gubavce može prihvatiti i ljubiti.

Dok se vraćao svom konju zastane pred ogromnom bujicom slatkoće i nutarnje topline. Nikad se nije osjećao tako radosno. Bijaše to jedan od najsretnijih dana njegova života. Čak toliko značajan da ga u Oporuci spominje kao presudan trenutak svojega obraćenja. Njegove oči počele su sjajiti nježnošću i milosrđem. A srce postade posuda puna ljubavi. Svoje nove prijatelje nije više zvao gubavcima, nego braćom kršćanima. Ponekad je umjesto na svoja samotna mjesta išao u njihove nastambe kako bi im služio. S majčinskom nježnošću previjao je njihove rane, a još više svojom lijepom riječju tješio njihova srca.

Čovječe, zastani samo na trenutak pred ovim susretom. Promatraj ovaj poljubac. Krist se Franji sakrio u liku gubavca. U čijem liku se u tvom životu krije Krist? Tko je tvoj gubavac kojeg moraš prihvatiti i zavoljeti? Što dalje napreduješ na Franjinom hodočašću to se od tebe traži više hrabrosti. I ludosti. Neka ti Franjo bude uzor. Nemoj bježati od svojih gubavaca. Pođi im u susret. Znam da je teško, ali to je Franjin put. To je škola evanđelja. I zapamti da čovjek osjeti najdublje zadovoljstvo onda kada svlada najteže zapreke na životnom putu. Ti nam poduhvati donose zrelost i grade našu autentičnost. Rođen si kao original. Nemoj da radi izbjegavanja vlastitih gubavaca umreš kao nečija loša kopija.

fra Marko Galić

Kad se jednoga dana usrdno molio Gospodinu, primio je ovaj odgovor: »Franjo, sve što si na tjelesni način volio i želio imati moraš prezreti i zamrziti ako želiš spoznati moju volju. A kad to počneš raditi, ono što ti je prije bilo slatko i ugodno postat će ti nepodnošljivo i gorko, a u onome od čega si prije zazirao nalazit ćeš veliku nasladu i neizrecivu ugodnost.« Obradovan svim ovim i ohrabren u Gospodinu, kad je jahao nedaleko od Asiza, sreo je jednog gubavca. A jer je od gubavaca mnogo zazirao, prisilio je samoga sebe, sjahao s konja, dao mu denar i poljubio ruku. Primivši od gubavca poljubac mira, ponovno je uzjahao konja i nastavio put. Otada je počeo sve više prezirati samoga sebe, dok nije uz pomoć Božje milosti prispio do potpune pobjede nad samim sobom.

Legenda trojice drugova, 4. poglavlje

Čitajući ovaj ulomak iz života svetog Franje, možemo vidjeti i poruku koja je upućena svima nama. Univerzalnost Riječi je neupitna. Dok govori Franji Gospodin se obraća svakome od nas i nema sumnje u moć koju Riječ ima nad našim životima. Njen utjecaj na naš život je neupitan. Svjedočanstvo o tome imamo i u navedenom ulomku. Kadra je Riječ mijenjati svako srce pa bilo to srce kralja ili prosjaka. Uvuče se kroz najsitnije pore i mijenja kompletnog čovjeka. Možda je to nepravedno prema čovjeku, ali, ako malo razmislimo, to je najbolje što se čovjeku može dogoditi. Da se bar to češće dogodi! No, Riječ nikada neće ići protiv naše slobode i to je bitan podatak. Istina je ta da će u mnogo situacija Gospodin učiniti prvi korak i pokrenuti nešto, ali nikada se nešto neće nastaviti bez našeg slobodnog pristanka. Primjera za to ima puno. Najjasniji primjer je Marijin »Neka mi bude«.

U drugom dijelu ulomka možemo vidjeti posljedicu koju je Riječ ostavila na Franjin život. U to vrijeme gubavci su živjeli van gradova i svih zajednica. Bili su osuđeni na život bez života. Svaki kontakt s njima bio je strogo zabranjen, a ponekad i kažnjavan. Ako se stavimo u kontekst tadašnjeg vremena, moći ćemo shvatiti veličinu Franjine geste. Siguran sam da većina nas u sličnoj situaciji ne bi ovako postupila. No, Franjo je prisilio samoga sebe i odlučio učiniti ono što nikada prije ne bi učinio. Riječ mijenja do te mjere da kasnije ne možemo ni prepoznati sami sebe, ako smo spremni na toliku promjenu. Mnogi kažu da je ovo događaj koji je ostavio trag na Franjin život tako duboko da ga smatraju jednim od ključnih u njegovu obraćenju. Sama gesta ljudske blizine u liku Franje iz Asiza onom je gubavcu mogla značiti cijeli svijet u tom trenutku.

Postoji i jedan susret, vremenski puno bliži svima nama, a sličan ovome Franjinom. Radi se o bl. Majci Tereziji. Jednom prigodom jedan novinar rekao joj je da se on ne bi približio gubavcu ni za milijun dolara. Ona mu je na to odgovorila da ne bi ni ona za milijun dolara ali za Krista bi. Iz svega ovoga možemo vidjeti da se promjena čovjeka može dogoditi u suradnji s Riječi. Ako se otvorimo Riječi – promjena će se dogoditi. Čak i nesvjesno, ta Riječ će nas mijenjati. Kadra je Riječ promijeniti i naša srce: od kamena načiniti meso, od leda načiniti vatru na kojoj će se grijati mnogi. Čitajmo i živimo Riječ!

Piše: fra Nikola Jurišić (fra3.net)

Susret koji mijenja

Franjo i gubavac