Nedavno se pojavio na Instagramu novi račun. Zanimljivo mi bilo promatrati promjene u broju pratitelja. Ono što prvo pada u oko jest da je sve počelo još prije nego je bio rođen. Tada je Majka s nestrpljivošću promatrala sve što se događa i pripremala se za Njegov dolazak. Odmah nakon rođenja, primijetio sam da je broj pratitelja blago porastao. Pojavilo se na tom popisu nekoliko pastira, tri mudraca i još poneki seljak iz Betlehema. Uskoro su se pridružili starci Šimun i Ana. Nije to bilo veliko mnoštvo ali opet, svaki pratitelj je važan, zar ne?
Onda jedno vrijeme nije bilo promjene. Nije bilo ni objave, ni priče, račun kao da nije bio aktivan. Nakon 12 godina odjednom se nešto događa. Broj onih koji su pratili ono što je imao za reći naglo je porastao. Svi redom su bili iz reda svećenika koji su služili u Hramu. Pažljivo su pratili sve što govori i divili se mudrosti koju im je besplatno dijelio.
I opet – tišina. Jako duga tišina. Svi su vjerojatno i zaboravili na Njega. Osim Majke. Ona ne može zaboraviti svoje dijete ma kakvo ono bilo.
Nakon 18 godina odjednom sve postaje drugačije. Kao kad se digne prašina koja se dugo nakupljala na policama koje nismo čistili. Svaki dan nova objava. Ponekad i više njih. Nekad objavi i poneku priču. Pojavljuje se i onima koji Ga ne prate i tako, htio ili ne, postao je važan dio njihova života. Ako ništa drugo, ljude je zanimalo što će danas učiniti.
Najviše komentara, dijeljenja i lajkova imale su objave u kojima je činio čudesne stvari. Kad je slijepcu vratio vid, gluhome vratio sluh, nijemome govor, umrloga vratio u život. Takve situacije lako privuku pozornost svakog čovjeka. I onog koji u to vjeruje i onog koji ne vjeruje. Događa se nešto što se ne može objasniti a svi to vide i čuju. Ne može se negirati. Zato je zanimljivo. Broj pratitelja opet lagano raste. Što veći broj objava, veći je broj pratitelja ali i onih koji bi Ga otpratili zbog nečega što bi rekao a njima se nije svidjelo.
Nakon tri godine takvoga djelovanja, promijenio je priču. Počeo je govoriti stvari za koje se činilo da nemaju veze ni sa čim. Spominjao je svoju muku, smrt i da će ustati od mrtvih. Zbog te priče izgubio je velik dio pratitelja. Broj se zaustavio na 20ak ljudi. Ribari, carinici, bludnice, Majka i nekoliko prijatelja. Nezavidna ekipa. Nitko posebno zanimljiv. Oni su imali samo Njega za pratitelja. Toliko o njima.
Kada je objavio fotografiju s jedne večere, za koju je u opisu stavio da je Posljednja i da se svi ljubimo onako kako nas je On ljubio, sve se promijenilo. Čak je jedan od onih najbližih Mu ljudi prestao pratiti Njegov profil i prijavio Ga.
Uskoro se pojaviše razne objave koje su pokazale da je Njegov govor bio Istina. Slike i videozapisi sa suđenja i križnog puta su iskakale kao “iz paštete”. Svaki portal govorio je o tome. Trudili su se svi imati što bolju priču o tome. Svi su isključivali kraj o kojem je On govorio. Nisu spominjali da će ustati od mrtvih. Zato je većina onih koji su Ga do nedavno pratili ipak odustala od toga. Razbježali su se. Ostalo ih je svega troje. Jedna od zadnjih objava bila je s brda Kalvarije. Ispod fotografije križa i Njega na njemu stoji samo opis: Shvaćaš li koliko te ljubim? Gledaj, umirem za tebe! Hoćeš li barem pokušati živjeti za mene? Svega tri osobe su lajkale jer je samo toliko pratitelja bilo. Majka, Ivan i Marija iz Magdale.
Mislilo se: Konačno, kraj i ove priče. Okrenut ćemo se uskoro nečem novom.
Nakon tri dana – nešto neviđeno!
Nova objava!
Život je pobijedio! Smrt više nije kraj! Opet je s nama!
Broj pratitelja naglo je rastao. Od Indije, Egipta, Sirije, Grčke, preko Rima sve do daleke Španjolske.
Znam da si čuo za Njega. Čuo sam da Ga i ti želiš pratiti ali ti se čini da ti se neće svidjeti sve što On objavljuje. U zamjenu za lajk na svaku Njegovu objavu dobit ćeš život vječni. Mislim da se isplati.
Ipak, odluka je na tebi.
Onda, što si odlučio?
fra Nikola Jurišić