Evo ga! Prve stranice nove šarene knjige. Tristo šezdeset i tri prazna i čista kao snijeg, bijela papira čekaju da olovka povuče par slova i tintom ispiše dostojna poglavlja početka nove priče. Danas je ponedjeljak, isti onakav u kojega cijelu godinu polažemo sve svoje “neodlučne odluke”. Danas je početak tjedna još jedne nove godine u nizu od koje očekujemo sve ono što potajno snivamo i za što se prije spavanja molimo. Danas je već vrijeme iščekivanja ostvarenja tih reklamiranih, famoznih novogodišnjih želja i promjena. E, to je ono najnelogičnije od svega što nas ovih dana obasipa i što nam se kao sasvim normalno nameće. Iščekivati nešto bolje bez promjene i očekivati promjenu bez napora. Nemoguće. Kažu da je jedini kutak svemira koji sigurno možemo promijeniti samo naše srce, a kad mijenjamo srce, mijenjamo svijet. Danas je ispred nas toliko dana i nebrojeno mnogo sati u našim rukama koji su promjene. Koji su prilika za iskoristiti ovo vrijeme da se mijenjamo. Promjene koje vode do usavršavanja srca, do pobijeđenog straha, do pokrenutih nogu, micanja planina i na koncu do onoga dana kada svome Spasitelju možemo govoriti sa Ti.
Metanoja! Nisi li već čuo za to? Svaki trenutak prilika je za zaokret. Kada počinješ slagati kockice od malih stvari, onda cijeli svijet ubrzo izgleda drugačije. I, iako je sve ostalo naizgled nekako isto, sve je potpuno drugačije. Zašto? Zato što si ostao onaj isti ti, ali s drugačijim pogledima na sebe, na Boga i svemir kojim On upravlja. Metanoja. I nemoj se razočarati, jer odmah na početku ti kažem, promjenom možda nećeš ništa dobiti, možda ćeš čak i izgubiti. Ali ćeš se uvjeriti da u životu “dobit“ ne znači uvijek dobitak. Dobit ponekad podrazumijeva gubitak. Zvuči malo komplicirano, zar ne? Zapravo nije, nebo ti oduzme ono što ne vidiš da ti smeta a učvrsti ono što odavno nosiš u sebi samo toga nisi svjestan. Metanoja. Jednostavno je. Vjeruj i prepusti se. Godinu započni i živi kao što jutrom započinješ i živiš svaki novi dan. Dopusti Bogu da naoštri olovku i piše tvojom rukom. Garantiram ti ljepšu priču od bilo koje bajke, zanimljiviju novelu od bilo kojeg romana. Likove bolje od svih čije si opise pisao zadnjih pet minuta na pismenoj provjeri lektire, mjesta ljepša od onih najdetaljnije opisanih i vrijeme preciznije od onog : „Nekoć davno, u jednoj zimskoj noći…“. Garantiram ti ljubav. Jer, zapamti, jedino Bog umije pisati savršeno, bez greške, najljepše bez obzira po kakvom papiru piše…
Ivana Milićević