Onaj posljednji susret u ovoj framaškoj godini u pojedinim framašima je izazvao nostalgiju, tugu, neki nedostatak… Sve to odvelo nas je do rađanja nove i nama svima posebno drage ideje, a to je da Frama Kočerin po prvi put organizira svoj sabor, sabor koji će ovu malu obitelj učiniti još čvršćom i ljepšom zajednicom mladih.
Četvrtak, 19. kolovoza 2021., framaši s Kočerina s osmijesima na licu i žarom u srcima uputili su se prema Širića Brigu, rodnom mjestu našeg duhovnog asistenta, a ujedno i mjestu održavanja I. Sabora Frame Kočerin. „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“ rečenica je koju uvijek nosimo sa sobom, ali ovaj put smo je ponijeli kao geslo ovog sabora.
Prije dolaska u Širića Brig imali smo misno slavlje u Broćancu koje je predvodio naš duhovni asistent, fra Mario Knezović. Zar može bolji početak? Zajedno sa svojom braćom i sestrama ispred oltara u molitvi za taj dan, za sutra i za sve ono što nam naš put u Frami, ali i u životu nosi. Nakon Svete Mise zaputili smo se u naš mali Brig te program započeli igrom upoznavanja kojom smo približili glasnike velikoj Frami i tako im pokazali neke nove čari koje im ovo bratstvo tek donosi.
Nakon kratke pauze uslijedio je zajednički ručak, a nakon njega rad kroz tri skupine. Svaka grupa obrađivala je po nekoliko Božjih zapovijedi i na taj način smo se podsjetili na neke stvari koje ne bismo smjeli zaboraviti te shvatili dublje značenje svake od tih zapovijedi. Nakon što su predavanja o Božjim zapovijedima privedena svom kraju došao je red na osmišljanje skeča. Po dobrom starom običaju inspiracije je uzmanjkalo pa su se pri izvođenju istih obrazi rumenili, a publika kao i uvijek umirala od smijeha. Što je vrijeme dalje odmicalo smijeh je postajao sve glasniji, osmijesi na licima sve veći, ljubav i zajedništvo sve snažnije. Uskoro je započeo i onaj natjecateljski dio. Grupa protiv grupe, brat protiv brata, sestra protiv sestre, ali opet zajedno kroz žamor smijeha, veselje i zabavu. Razne igre ispunile su taj dio programa, ali isto tako i iscrpile naše framaše pa je naš duhovni odvojio dio vremena te spremio roštilj i nahranio pedesetak gladnih framaša.
Nakon večere framaši su večer nastavili kroz igre. Neki su se poslužili kartama, neki loptama. Svatko je mogao pronaći nešto za sebe. Na jednom zidu kuće bila je velika daska koja je nosila pedesetak kuverti s imenima svih framaša. Mjesto koje je bilo predviđeno za pisanje malih, anonimnih porukica ostalim framašima uvijek je bilo puno, a osmijehe na licima framaša nakon pročitane porukice bilo je posebno lijepo pratiti.
Kada su zvijezde već obasule nebo, a mjesec zamijenio sunce došlo je vrijeme za onaj najsvečaniji dio dana, molitvu uz oganj. Zajedno poredani u krug s krunicom u ruci, pjesmom na usnama i svjesni da osim brata i sestre s kojima si krvno vezan imaš još jednu obitelj, obitelj s kojom te život slučajno i neočekivano spojio neprocjenjivo je blago i Božji blagoslov koji je danas teško pronaći, a za kojim mnogi teže.
Nakon molitve i pjesme u oganj smo položili i veliki papir na koji smo cijeli dan ispisivali svoje molitve i nakane. Teško je bilo nakon ovakvog dana i krenuti kući, ali i na to je došlo vrijeme, pa smo se lagano ukrcali u autobus koji nas je u kasnim satima vratio na Kočerin.
Taj dan ispisana je još jedna stranica pozlaćene knjige, knjige koja nosi naziv Frama Kočerin!
Mir i dobro!
