Utaži nam žeđ svojom pitkom Riječju, Kriste.
Žednimo u vrućini ovoga svijeta gdje lahor svetosti povremeno zapuše i osuši znojne kapi niz lice.
U vrućini brzih, nemirnih koraka, usputnih dodira u prolazu, umorni od neprospavanih noći i briga, okruženi smo ljudima a ipak izgledamo kao da sami tumaramo pustinjom.
A Riječ Tvoja osvježava i iznova obnavlja.
Daj, da je na usnama držimo i pijemo polako; ne da se njome grcamo krupnim gutljajima i umaramo.
Jer Tvoja Riječ nada je našoj prolaznosti, kap vode usred suše pjeskovitoga vremena.
A ja sam baš nestabilna u koracima i moji dani se mogu izbrojiti. Samo ona ostaje a sve drugo prolazi. Kako to svako jutro zaboravim? Prolazi sve, sati i pozivi, ispiti, pjesme, i dokumenti i romani. Sve stranice tolikim trudom ispisivane i nebrojeni ukrasni epiteti.
I ove napisane riječi će proći samo Tvoja Riječ čvrsto stoji i postoji. Od iskona pa do konca svijeta. Od Riječi je sve i započelo.
U nanizanim riječima svojih molitava, želim Kriste zastati i osluškivati kako ti slažeš riječi, njima stvaraš slike i govoriš meni. Želim otkriti Tvoju boju glasa, vidjeti Tvoj rukopis i dobro ga upamtiti.
Danas nam govoriš: „Neka se ne uznemiruje srce vaše. Vjerujte… “
A ja Ti kao Toma odgovaram: „Ali, Gospodine, ne znam kamo odlaziš.“
Zato ti hvala što mi kažeš da si PUT iako mi teško zvuči. Uski ali sigurni puteljak koji iznad svih provalija ove zemlje vodi do iznad oblaka. Dok stvaraju se novi putovi i postavljaju putokazi, slijediti Tebe jedino je pouzdanje po skliskim cestama.
Hvala što si ISTINA zato što je ponekad zanemarim. Jedina prava i ponekad teško shvatljiva istina koja postojano čeka postrani od svih lažnih riječi, laskanja, prevara i ‘prekonoćnih’ obećanja. Dok gužvaju se oblaci i množe namrgođena lica smrknutih obrva, Ti si jedino svjetlo istine koje razbija tamu pustih laži.
Hvala što si ŽIVOT jer ga olako shvaćam. Najdragocjeniji dar Očev, svaki udah zraka u pluća i otkucaj srca, svaka uspješna odluka i propali pokušaj. Hvala što opraštaš i od sebe me ne puštaš, što život daješ i za vječnost ga čuvaš. Hvala što si životna jednostavnost koju tako teško mogu opisati, beskonačnost i neprolaznost.
Ivana Milićević