Ta evo- Kraljevstvo je Božje među vama!“- tako si jednostavno to rekao a ja to teško shvaćam i koliko god se trudila mislima dokučiti ne uspijevam. Kako onda da budem veseli navjestitelj Kraljevstva s osmijehom i svirač koji podiže ljudska srca?
Zovem te Vladar moćni a još uvijek kada kroz uho zatitra riječ ‘moć’ asocijativno pomislim na silu, blještavilo zlatnika, snagu, aktovku, vojsku, koplja i štitove… A Tebe, Vladaru, nikad nisam takvoga zamišljala jer znam… Sva Tvoja moć krije se u vjernosti Ocu, Onome većemu od svih i svega, od sve smjelosti i uzvišenosti, svih želja i ljudskih titula kićenih iz gluposti.
Prisjeti me onda kad želim na silu vladati da si Ti Kralj koji kraljuje blagošću i uzvisuje one posljednje u redovima; kada na glavi zamišljam krunu sjajnu i uglancanu od pohvala i laskanja da je Tvoja trnova bila uprljana krvlju i popljuvana; kada želim biti vođa koji nesvjesno iza sebe ostavlja komešanje da Ti jedini vladaš mirnoćom i riječima; kada sam uvjerena da je sve pod mojom kontrolom da su konci svega u Tvojim rukama koje sude pravedno i milosrdno.
Prisjeti me da sam dio Kraljevstva teškoga za shvatiti a puno lakšega srcem živjeti. Svakim danom, malim koracima. Daj da prestanem tražiti logiku u Tvojim pothvatima nego se prepustim onome što od mene tražiš. Učini me instrumentom svoje moći, toplim glasnikom svoje pravice, rukom svoga mira.
Molim Te.
Ivana Milićević