Ima nešto veličanstveno u odlučivanju. Odlučivanje je prostor slobodne volje. To je proces kroz koji neminovno prolazimo tijekom cijeloga života. Proces je to u kojemu Bog ima svoj prijedlog tebi, ali ti si taj koji na kraju izabire.
Ono je veličanstveno, ne zato što si tada kao neka faca kojemu nitko ne može ništa, nego zbog činjenice da te Bog toliko voli i poštuje tvoju slobodnu volju da te pušta da sam biraš. On te ne ostavlja potpuno samoga ni bez pomoći i savjeta, ali u procesu konačnog donošenja odluke sve je na tebi. Nitko ne može donijeti odluku umjesto tebe. Nitko ne bi trebao. To je dakle proces očitovanja tvoje slobodne volje i, na kraju krajeva, tvoje ljubavi prema Bogu. On će ti vjerojatno dati naslutiti što bi On htio da izabereš, ali neće te prisiljavati. Božja volja stoji kao ponuda. Važno je da se u svemu tome ne bojiš pogriješiti. Nikad nećeš imati stopostotnu sigurnost i jasnoću. Strah od promašaja i neuspjeha je najveća prepreka u donošenju odluke, ali imaj na umu da neodlučnost pruža samo krivu predodžbu da si na sigurnom. Čini se da ima dosta ljudi koji održavaju „status quo“ u svojemu životu samo zato što nemaju hrabrosti za odluku. Dogodi nam se da u čekanju nekog povoljnijeg vremena, jasnijeg očitovanja Božje volje ili Božje izravne intervencije protratimo vrijeme koje nam je darovano. „Ako Bog da“ zna biti uzrečica iza koje se skriva oklijevanje, strah, neodlučnost i slični čovjekovi neprijatelji. Ona često zna biti uzrečica za skrivanje iza Boga i čekanje da nam On nešto riješi kao da smo zaboravili na svoju slobodnu volju. Očekujemo od Boga da učini ono što je zapravo na nama. Možda ne cijenimo dovoljno slobodu koja nam je dana…
Kako bi bilo da zgrabiš tu slobodu i doneseš odluku koju već dugo oklijevaš donijeti? Zar ti ne padne na pamet da ćeš tako donijeti radost Bogu? Pitam te, je li Bogu draže da samo čekaš ponavljajući ono „ako Bog da“ ili mu je draže da, nakon što si zatražio vodstvo njegova Duha, konačno doneseš odluku i učiniš nešto? Zar nam je život darovan da ga provodimo u dugim i besplodnim odgađanjima? Dakako da postoje životne pustinje kada su naša strpljivost i pouzdanje u Gospodina stavljeni na kušnju, ali često se događa da sami biramo čekanje. Molim te, pokušaj na drugačiji način promatrati odlučivanje. Ne sa strahom i nelagodom, nego sa zahvalnošću i divljenjem. Gledaj, to je veličanstveni dar Božji; Stvoriteljev dar stvorenju, Očev dar djetetu. Reci mu: Oče, želim uzeti taj dar kao dragocjeno blago i iskoristiti
ga Tebi na slavu. Želim u korištenju toga dara surađivati s tvojim svetim Duhom i ne bojati se pogrešne odluke. Čak i ako pogriješim, molim Te vrati me na pravi put i pomozi mi da iz tog iskustva izađem mudriji i hrabriji.
Hvala Ti što me toliko ljubiš i imaš povjerenja u mene da si mi dao da sam donosim odluke. Neka moje odluke budu uzdarje Tebi dobri Oče i neka se po mojim odlukama prepoznaje da sam Tvoje dijete.
Ana Marić