Ovaj vikend, od 23. do 25. rujna, održao se glazbeni seminar u Kući mira, u Međugorju. Uz dozu uzbuđenja, radosti pa možda čak i treme stigli smo, prijavili se i skrušeno pošli na krunicu i svetu Misu u Crkvu svetog Jakova. Nadahnuti Duhom Svetim vratili smo se u Domus Pacis, gdje smo na zanimljiv način imali priliku upoznati jedni druge. Na seminaru smo imali četiri predavanja, a prvo od njih imao je fra Zvonimir Pavičić, koji je voditelj zbora Frame Hercegovina. Obogatio nam je znanje razgovarajući s nama o važnosti izbora pjesama, stava i odnosa prema liturgijskoj glazbi. Bilo je lijepo slušati kako netko s toliko ljubavi i entuzijazma priča o slavljenju Boga. Kao i svaku drugu večer, poslije cijelog programa, imali smo molitvu u kapelici nakon koje je uslijedio noćni mir.
U subotu, drugi dan seminara, imali smo predavanje Petre Terkeš, koja je opaka (bar se tako nama činilo) tri sata, pretvorila u uzbudljivu, simpatičnu i apsolutno zabavnu edukaciju iz koje smo mogli naučiti kako razvijati svoje vokalne sposobnosti uz par jednostavnih vježbi. Treće predavanje, taj isti dan, održao je Drago Soldo.
Drago se dotakao teme autoriteta voditelja bilo kakvih skupina, a osobito glazbene sekcije. “Nije lako ispravljati starije od sebe”, poručio nam je iz vlastitog iskustva. Uistinu nije, ali uz savjete koje smo dobili mislim da će nam sigurno biti bar za nijansu lakše. Pored toga, radili smo nama smiješne vježbe kojima smo tek nakon objašnjenja shvatili važnost. U subotu navečer razvilo se najviše prijateljstava kroz zabavnu večer, za koju su se naše Ana Marija Nuić, Iva Lasić i Matea Ostojić potrudile da prođe u što boljem redu te da nam bude što ugodnije.
Tu smo pokazali i svoju natjecateljsku stranu (možda čak i previše) što je rezultiralo malom frustracijom, ali isto tako i velikim smijehom. Sada kad smo se svi već dobro upoznali i sprijateljili, bilo je dosta teže otići na spavanje, pa se divim Ivi i Nuji na strpljenju i hvala im na njihovoj susretljivosti.
Seminar se nažalost već dobrano bližio kraju i nastojali smo ga iskoristiti na što bolji način, dok smo još mogli. Nakon jutarnje molitve i doručka, uputili smo se u radio postaju Mir Međugorje, gdje nam je Luka Rupčić pokazao cijeli studio, objasnio proces nastanka pjesama, pričao o produkciji i fizici, što nam je zvučalo zahtjevno, ali je bilo zanimljivo, drugačije i nimalo monotono.
Kroz ovo trodnevno iskustvo pridružio nam se, na našu žalost vrlo kratko, i naš područni duhovni asistent fra Jozo Hrkać i dao nam motivaciju da nikad ne prestanemo kroz glazbu slaviti i veličati Boga te inspiraciju za življenje života stopama svetog Franje.
Moram spomenuti i našu Veru, ili kako je mi volimo zvati Vericu, koja nam je upotpunila seminar, ne samo svojim predivnim i nadasve ukusnim jelima, nego i svojom pozitivom, pjesmom i šalama.
Na kraju svega, zahvaljujem Bogu što me kroz Framu poslao na ovaj susret, gdje sam imala priliku uvidjeti da je sreća u malim stvarima, u jednostavnosti, Bogu i pravim ljudima.
Katarina Bokanović, Frama Tomislavgrad