Nekoć davno, još dok su faraoni svojim bojnim kolima sijali strah krugom zemaljskim, Abraham je vodio svoja stada brdovitim pašnjacima istoka.
Tako jedne večeri, nakon što je podigao svoje šatore, spremavši se na počinak, naiđe neki prosjak. Abraham je, kako i doliči Božjem čovjeku, odmah pozvao prosjaka na večeru. No, čim je jelo uneseno i nakon što su izmolili zahvalnu molitvu, prosjak je počeo psovati Boga.
„Ne podnosim Božje ime“, reče prosjak. „Mrzim ga.“
Abraham odmah planu žestokim gnjevom i istjera bogohulnika napolje. Prosjak je otišao uz psovke i proklinjanja. Ustrčale se sluge, uznemirile se ovce. Nasta vika i svađa.
Kasno u noć, nakon što je sva strka završila i sve opet bilo na svome mjestu, Abraham se je, umoran i silno ozlojeđen, povukao na spavanje. Ne mogavši zaspati zbog uvrede koja je nanesena Bogu, ustane, raširi ruke i započe molitvu. Tada začuje glas Gospodnji:
“Kroz pedeset godina taj me je čovjek psovao i grdio, a ja sam mu svaki dan davao hranu. Nisi li ga ti mogao trpjeti za jedan obrok?”
Priča iz starih predaja