Naslovna Tagovi Objave tagirane s "molitva"
Tag:

molitva

KolumneLuka RezoNaslovnaNovostisliderUmijeće malih koraka

PITANJE

Za ovu molitvu sv. Anti kaže se da nikad nije ostala neuslišana

Ovu molitvu od 5 riječi Bog uvijek uslišava

Izmolite molitvu koju Isus i Gospa sigurno čuju

Ovo je devetnica koju Gospa ne može ne uslišati

Molitva koja će uvijek i svuda biti odmah uslišena

Molitva koja odmah djeluje

Nisam pametan.

Zato neću ni pametovat.

Pitat ću.

Upitnik mi je uvijek bio drag. Baš se pitam zašto onako izgleda? Zašto je savijen? Odražavala li to neku vrstu nesigurnosti i neizvjesnosti? Osjeća li možda poštovanje prema onom što se ne zna, poniznost naspram otajstvu?

Nego…

Zašto se ne vratim na temu?

Gore sam naveo neke naslove koje sam zraknuo po portalima. Naslovi govore o molitvi. Molitvi – pitanju. Točnije, govore o iskanju. Znate ono daj meni, daj njima.

Baš se pitam zašto su portali odabrali baš te naslove? Žele li samo povećati broj klikova? Žele li pomoći čovjeku da dobije ono što traži? Posjeduju li oni tu formulu? Baš se pitam radi li to sve baš tako? Djeluje li naše iskanje kao prijava na neki korisnički račun? Moraš li imati određenu lozinku, sastavljenu od određenog niza slova, kako bi ušao na račun i uzeo što ti treba? Mogu li se u životu razbacivati molitvama kao šiframa u GTA? Postoje li riječi preko kojih mogu uvjetovati sv. Antu da mi ispuni zahtjev? Tko je smislio taj redoslijed riječi koji zvuči tako hitno u Nebu? Postoji li neka min-max linija riječi unutar koje molitva djeluje? Tko kuje te svagda uslišavane formule? Što ako zaželim nešto što nije u skladu s Božjom voljom, što nije dobro? Što ako mi se ne ispuni želja? Jesam li pogrešno izgovorio nešto? Mogu li dobiti ono što hoću? Mogu li dobiti što god hoću?

Baš se pitam kako to sve funkcionira?

Baš te pitam, Bože.

Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam

I što god zaištete u moje ime, učinit ću

Molite i dat će vam se

Nudi li Isus isto što i urednici portala? Bit će nam dano sve što hoćemo. A što mi hoćemo? Sve i svašta. Zar Bog tu ne riskira? Što ako zaištemo nešto loše? Zašto ova pogodba u rečenici? Što znači njegovo ime? Jesu li uslišani samo oni koji su u Isusu? Zašto onda Petar nije uslišan?

Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko

Nalazi li se ovdje caka? Petar je bio s Isusom i izrazio mu svoju želju, a ipak je bio odbijen. Zašto? Zašto je važno to što mu je bilo na pameti? Znači li to da biti pored Isusa i biti u Isusu nije isto? Moramo li preispitati ono što hoćemo?  Hoće li nam biti dano sve što hoćemo zato što hoćemo ono što je dobro? Ako smo u Isusu, hoćemo samo dobro. Ono što je dobro postaje ono što hoćemo. Trebamo li se zapitati hoćemo li sebi ili drugima dobro? Tražimo li nešto iz ljubavi i želje za plodovima? Trebamo li preispitati iskanje čak i kad sebe ili druge želimo poštedjeti razapinjanja? Znamo li što je dobro?

Baš se pitam je li apostolima sve ovo bilo u glavi kada su pitali Isusa da ih nauči moliti?

Trebamo li i mi pitati?

Znamo li moliti?

Luka Rezo

0 komentar
1 FacebookTwitterPinterestEmail
NaslovnaNovostislider

VII. SABOR FRAME HERCEGOVINA

Nakon stanke koja je trajala šest godina, konačno je održan VII. Sabor Frame Hercegovina, od 31. svibnja do 2. lipnja na Humcu. Naše geslo, rečenica koja nas je vodila kroz ova tri dana, bilo je: “Neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1, 38)

Ovaj trodnevni susret započeli smo svetom misom, koju je predvodio provincijal fra Jozo Grbeš, koji nam je govorio o blagoslovima u našim životima. Na misi nam je dobrodošlicu zaželio i gvardijan fra Dario Dodig. Nakon mise, uz himnu i upoznavanje voditelja, koji su nas pratili kroz sva tri dana – Antonije Prlić Bubalo i Zorana Kolobare, službeno smo otvorili ovaj Sabor. Također, opet nam se obratio provincijal, te područni duhovni asistent fra Jozo Hrkać, područna predsjednica Matea Ostojić, Kristijan Primorac, u ime područnog vijeća OFS-a i nacionalna predsjednica Frame BiH Petra Bračić.

 

 

Nakon uvodnih pozdrava, nastavili smo s predstavljanjem bratstava. Svako je bratstvo osmislilo način na koji će najbolje predstaviti svoju Framu, bilo to kroz video, pjesmu ili skeč. Nakon večere, gledali smo film “Najveći dar”, koji nam je osvijestio koliku snagu nosi oprost, te nam pokazao na svjedočanstvima ljudi kako su bivali oslobođeni, kada bi oprostili drugima. Nakon filma je uslijedila molitva, koju je predvodio fra Fran Ćorić. On nam je pokazao da naši mobiteli, koji su inače na glasu kao nešto loše, mogu biti način na koji ćemo moliti.

 

 

Drugi dan našeg druženja, započeli smo jutarnjom molitvom i razmatranjem, koje je pripremio fra Ivan Hrkać. Nakon molitve i doručka, slušali smo predavanje fra Slavena Brekala, koji nam je približio i objasnio naše geslo. Pričao nam je o Blaženoj Djevici Mariji, koja je prihvatila Božju volju, iako nije znala što će se dogoditi, te kako i mi trebamo prihvatiti Božju volju u našim životima.

Nakon predavanja, podijelili smo se u skupine te je svaka skupina sa svojim animatorom razgovarala upravo o Božjoj volji, o Božjem planu za naš život.

 

 

Nakon ručka i slobodnog vremena, u istim skupinama smo se zaputili svatko na svoju radionicu. Neki su pjevali po gradu, neki su posjetili razna mjesta u Ljubuškom i u njegovoj blizini, poput Vinograda Nuić, Šiljevišta, Kule Herceg Stjepana Kosače, neki su posjetili staračke domove, prostorije GSS-a, pučku kuhinju i mnoge druge. Kada smo se svi vratili sa svojih radionica, uslijedila je sveta misa, koju je predvodio fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent OFS-a.

Nakon svete mise i večere, zajedno smo u radosti slavili Boga kroz pjesmu. Koncert je animirao Zbor Frame Hercegovina, pod ravnanjem fra Ante Vukoje, koji su svojim talentom i prekrasnim izvedbama duhovnih pjesama oduševili sve nas. Uz naš zbor, svi smo se mogli zabaviti uz animatorice plesa, koje su tjednima osmišljavale i vježbale koreografiju za svaku pjesmu.

 

 

Zadnji dan smo, naravno, započeli molitvom, koju je imao fra Andrija Majić. Kada smo završili sa molitvom, otišli smo na travnjak ispod crkve, gdje smo uslikali milenijsku fotografiju. Nakon doručka i fotografiranja, program se nastavio svjedočanstvima. Naši su voditelji održali intervju sa Andreom Karlović, Mariom Brkićem i fra Nikolom Jurišićem. Budući da su svi oni bivši framaši, koji su i dalje dio velike franjevačke obitelji, pričali su nam o svom franjevačkom putu te kakav je Frama utjecaj imala na njihov život. Pomogli su nam i da vidimo na koje sve načine mi možemo nastaviti živjeti svoj franjevački poziv.

 

 

Nakon proglašenja pobjednika Natječaja za najbolju sliku i dijeljenja zahvalnica Framama, naše smo druženje zaključili svetom misom, koju je predvodio naš područni duhovni asistent fra Jozo Hrkać. Tako smo svi zahvalili Bogu na svemu što je učinio za nas kroz ova tri dana, na svakom od ovih 500 framaša, koji su tih dana na Humcu živjeli i disali kao jedno, zahvalili smo Mu što nam je u strancu poslao brata i sestru, kad nam je bilo potrebno.

Na kraju, još jedno veliko hvala, u ime područnog vijeća, svima, koji su na bilo kakav način, sudjelovali na ovom Saboru i u njegovoj organizaciji; našim dobročiniteljima bez kojih ništa od ovog ne bi bilo moguće, našim volonterima u žutim majicama, koji su ponekada zanemarujući sebe, nesebično služili drugima, gvardijanu na Humcu, novacima koji su služenjem uljepšali svaku našu misu i bili na raspolaganju za bilo kakvu pomoć, trećarima, koji su nam pomogli sa dijeljenjem obroka i našem Zboru Frame Hercegovina, na čelu sa fra Antom.

Hvala vam na svemu i, ako Bog da, vidimo se za dvije godine!

Mir i dobro!

 

 

 

 

 

 

 

 

Iva Šarac, područna tajnica Frame Hercegovina

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
KolumneKroz susret do promjeneMarija-Zorka VasiljNaslovnaNovostislider

ŠTITI ME OD MENE SAME

Tresu me u zadnje vrijeme neke grozne misli. Toliko grozne da im se nekad teško oduprijeti i dovedu me do suza, a vjerovala sam da je sve dobro i da sve ide dobro, da sam ondje gdje trebam biti, s kime trebam biti i kakva trebam biti. I sve je tako, osim ovog zadnjeg dijela – kakva trebam biti. Tu udaram uvijek glavom od zid i ne idem naprijed jer se kočim, jer si ne dam ići naprijed, jer očekujem sve savršenim i dobrim, da ide jednostavno i bez ikakvih prepreka.

U isto vrijeme sam neopisivo ispunjena radošću i poletnošu, ali na zemlju me u sekundi zna oboriti da nisam stvorena za ovo sve, da nemam znanja i energije, snage i volje, ideja i mašte, ljubavi i otvorenosti. Zna me držati ne jedan dan nego pet dana dok ne dođem sebi. Zablokiram samu sebe da me ni čitanja na jutarnjoj misi ne mogu slomiti i doprijeti do mene, da me ni riječi najbližih ne diraju i ne lome mi čahuru oko mene koju stvaram.
Naviru mi sada predobro složene životne riječi jednog franjevca: “Borba sa svijetom lakša je od borbe u meni.” Jer u one borbe u kakve sama sebe znam odvesti nitko me ne može odvesti. One borbe kakve sama sebi znam prirediti nitko mi ih ne može prirediti. U borbe u kakve sama sebe znam zarobiti nitko me ne može zarobiti.

O Ti veliki, dobri, milostivi, brižni, ljubavlju ispunjeni, savršenstvom satkani – uzmi me od mene i daj me Sebi, da me zaštitiš od mene same i mojih borbi koje vodim, da me vodiš od mojih krivih očekivanja i ideja i planova i puteva.
O Ti snažni, svemogući i moćni Bože daj da budem oruđe u Tvojoj ruci, jer Ti znaš najbolje tko sam i tko mogu postati kad sam s Tobom i u Tebi.

Marija-Zorka Vasilj

0 komentar
1 FacebookTwitterPinterestEmail
Antonia PrimoracKolumneNaslovnaNovostisliderUmijeće malih koraka

POBJEDA ŽIVOTA

Umro je 7.30.

Nikada ti nisam rekla da je tada umro i dio mene. Vjerovala sam kao nikada do tada živom vjerom da će sve biti dobro i da ćemo zajedno na more s našim bebama. Nisam znala što ti reći. Ne znam ni sada, ali ću pričati Njemu.

 

Kaže mi da je razočarana u Tebe. Obećao si joj biti blizu, biti njena snaga i hrid, mir i sklonište, utjeha i nada, a ona sve što ima je praznina i gorak okus težine gubitka.

Kaže da se svađa s Tobom i priča tek toliko jer zna da bi on htio da ona to radi. Ali njega nema više, a ona misli da si i Ti dalek.

Kaže da joj govore da sve činiš s razlogom i da će jednoga dana vidjeti zašto. Ali ona zna da živi sada, i da joj je sada teško i ne tješi je činjenica ni pitanje što će biti jednoga dana.

Kaže da se s vremenom ne postaje lakše, postaje samo svjesnija. Ali oni su kraj nje i njihovi dani, prvi rođendani, osmjesi i ocjene, nemaju smisla bez tate kojeg se neće ni sjećati.

 

Moje riječi ne mogu joj, i ne smiju biti utjeha, a i nisu.

Ona je došla u moj život kao Tvoj dar, Tvoj putokaz meni kako da budem jaka, svoja, i kako da se borim. Kako da zavolim sebe.

Ne znam zašto si mene doveo u njen život, a mislim da se to i ona pita ponekad.

Moje riječi koliko god bile pune, uvijek će biti prazne.

Zadnjih dana njegovog života zajedno smo tražile od Tebe riječ.

Tvoja riječ je bila hrana. Nada. Utjeha. Sve.

Rekao si da brineš i da si i pomoć i spasitelj. Vjerujem, to i jesi.

Ali Te molim, podari snagu njenom ranjenom srcu da i ona povjeruje u to. Iznova.

Ljuta je jako na Tebe. A ja se divim što Ti se još uvijek obraća. Ona ne vidi, Oče, koliko je uspravna, unatoč križu koji ju je bacio do dna. Ona ne vidi koliko Te drugima donosi dok se sama bori protiv Tebe. Ona ne vidi koliko nalikuje Tebi… i ne može vidjeti nedjelju.  Zato te molim…

Daruj joj mir u neizvjesnosti dana.

Obdari je nadom u beskrajnim noćima.

Nagradi je vjerom kada besmisao uzme sve.

Učvrsti njenu radost dok lice umiva suzama.

Blagoslovi njene dane i korake dok s Tobom korača prema Nebu.

Ne mogu joj ništa dati, tek ove prazne riječi, pune molitve za nju.

Molim te, neka nikada ne zaboravi Pobjedu Života.

 

Bijedan sam ja i nevoljan,

al’ Jahve se brine za me.

Ti si pomoć moja i moj spasitelj;

o Bože moj, ne kasni!

 Ps 40,18

Antonia Primorac

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Antonia PrimoracNaslovnaNovostisliderUmijeće malih koraka

Imam li vremena za Tebe?

Gluho je doba noći. Vrijeme ustajanja je bliže nego sam odlazak na počinak. A ja mislim o Tebi. Koliko Ti vremena dajem Gospodine? Od kada otvorim oči trudim se uključiti Te u svakodnevicu i kroz sve što činim nekako Tebe prepoznavati. Molim se, nije da nisam. Idem se susresti s Tobom i u sakramentima Pomirenja i Euharistije. Devetnice su tu, razne i brojne, a opet, pred san se pitam – koliko je Tebe uistinu bilo u mom danu? Koliko sam Ti bila blizu i koliko si mi bio blizak? Nemoj mi odgovoriti, jer nisam spremna čuti odgovor. Tišina, u ovo doba zna biti baš bučna.

San ne dolazi i dalje, a u misli se uvlače svakojaki strahovi pomiješani sa zahvalnošću i nadom da ipak ne činim sve tako krivo. Milost pretpostavlja narav. Danima mi odzvanja stara rečenica. Ta Ti me poznaješ najbolje jer si moj Stvoritelj i Stvaratelj moje teške naravi. Usudim se reći da mi je jedan od najtežih križeva baš ona. Ali milost zna za nju. Pavlovski oštra i divlja, ona koja puno ljubi jer joj je puno oprošteno poput Magdalene, Ivanovski  naivna i brzopleta.

Ipak, uz Magdaleninu narav, voljela bih imati i njenu ljubav.

Uz Pavlov nagli karakter, voljela bih dobar boj biti i trku završiti pred Tvojim Licem.

Voljela bih kao Ivan, ostati podno križa, sve vrijeme, do kraja i početka.

Milost pretpostavlja narav. Vjerojatno pretpostavlja da Ti želim dati puno više od mrvica koje osjećam da sam Ti dužna, iako „Tvoj je dar što smo ti zahvalni!“ Želim ti dati vrijeme, sabranost i tišinu. Želim ti dati najbolje od sebe u svakom pogledu, ali nekako ti uvijek dolazim istrošena, slaba i kada više nemam snage. Ne uspijevam baš dati Ti ni najmanji dio onoga što bih htjela. Ali sam tu. Po tko zna koji put tražim od Tebe da se sjetiš one koja se Tebe sjeti jer mora.

Udijeli milost ovoj naravi da Te upozna i spozna. Udahni svoga Duha iznova da sve mrtvo u meni oživi i da Te drugi prepoznaju u svemu što činim ili ne činim. Dopusti da Ti budem blizu onoliko koliko si Ti blizak meni. Budi i ostani moja prva i posljednja misao. Odmori me u sebi. Neka se ova narav razbija o zidove vlastite oholosti i dostatnosti da umirući sebi stvara prostor i vrijeme za Tebe.

Ti znaš koliko mi trebaš. U kaosu oko mene i u meni – Ti si jedini smisao i mir – i u Tebi sve je.

 

Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Jahve, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
Kamo da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?

Ps 139,1-7

Antonia Primorac

0 komentar
1 FacebookTwitterPinterestEmail
NaslovnaNovostislider

Održan je molitveni seminar

Sva tvoja radost neka bude Gospodin! (Ps 37,4)

Seminar je započeo u petak 27.01. u 17:00 sati s krunicom i sv. Misom u crkvi sv. Jakova u Međugorju. Nakon toga, imali smo večeru i predavanje koje je vodio fra Ivan Crnogorac. Pričao je o važnosti svakodnevne molitve i o vrstama molitve. Rekao je da krunica, iako je bitna, nije dovoljna. Bitno je čitati Bibliju i u šutnji provoditi vrijeme sa Isusom, kako bismo mogli čuti Božji glas i razumjeti što nam želi reći. U skladu s tim, imali smo cjelonoćno klanjanje, gdje smo mogli iskusiti upravo to o čemu je pričao fra Ivan.

 

 

Sljedeće jutro započeli smo molitvom Franjine krunice. Fra Jozo Hrkać (područni duhovni asistent) objasnio nam je kako je bitno započeti i završiti dan s Bogom. Nakon doručka krenuli smo na brdo Križevac. Bilo je naporno i iscrpljujuće, ali mir koji smo osjetili kad smo došli do križa bio je nagrada koju nismo mogli zaslužiti. Kada smo se vratili u Domus Pacis imali smo ručak i predavanje. Predavanje je vodio fra Marin Karačić. On nam je pričao o važnosti uopznavanja sv. Franje. Rekao je da ne možemo sljediti nekoga ako ne znamo tko je on. Isto vrijedi i za sv. Pismo i Boga. Moramo poznavati Isusa, Njegov život i pravila koja nam Bog daje kako bismo se mogli nazivati kršćanima.

 

 

Taj dan smo također imali krunicu i sv. Misu i nakon večere zabavnu večer. Područno vijeće je organiziralo igre kroz koje smo se opustili, zabavili i bolje upoznali. Nedjelju, 29.01. također smo započeli jutarnjom molitvom. Fra Jozo nam je čitao ulomke iz sv. Pisma. Htio nam je pokazati kako i to može biti oblik molitve. Nakon doručka smo imali radionice. Podjeljeni u grupe trebali smo odgovarati na pitanja koja su bila bazirana na Novom Zavjetu. Svatko od nas imao je ispred sebe Bibliju i prelistavajući nalazio odgovore na pitanja. Bilo je i više nego poučno, a i zabavno. Na taj način naučili smo puno činjenica o Isusu i Njegovim učenicima, a i o samoj Bibliji. Zadnja točka bila je sv. Misa, ali prije toga svatko je imao priliku reći svoje doživljaje u protkla dva dana. Svi smo mogli podjeliti svoja iskustva i osjećaje. Svačije mišljenje bilo je uvaženo i saslušano.

Kroz ovaj seminar osjetila sam mir i Božju blizinu. Osjetila sam moć molitve i shvatila kako veliku ulogu ima bratstvo u našim životima. Kako je veliko biti dio obitelji koja ti pomaže naći pravi put.

Jana Vasilj, Frama Međugorje

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
KolumneKroz susret do promjeneMarija-Zorka VasiljNaslovnaNovostislider

U ovom vremenu lutanja

daj mi shvatiti samu sebe kad već nisam mogla ljude čija su rješenja bila daljine

daj mi shvatiti sebe, bjegunca od puštanja,
kad se dovedem iznova do istog

daj mi shvatiti um i srce kad nastupe najgrčevitije borbe

daj mi shvatiti hladnoću sunčanog dana
kad sama sebi bojim život u sivo

daj mi shvatiti sebe
kad stanem iza odluke da mi je lakše lomiti kosti navezanostima i bježanjem,
nego puštati da mi boli blagoslove život

daj mi shvatiti samu sebe
jer se ne shvaćam i ne shvaćaju me

zapravo, nikada i nije bilo između ljudi i mene,
nego sve između Tebe i mene, zar ne? nisam Tebe puštala sebi…

Marija Zorka Vasilj

0 komentar
2 FacebookTwitterPinterestEmail
Fra Nikola JurišićHodKolumneNaslovnaNovostisliderUncategorized

Molitva za svetost

želio bih, Gospodine,
postati svet.

siguran sam u to
da ne ispunjavam sve uvjete
koji se traže za to.
nisam nahranio gladno mnoštvo.
mnogi žedni ostali su žedni.
nijednog bolesnika nisam ozdravio
niti sam učinio ijedno čudo.
puno je toga što sam propustio.
htio bih to promijeniti.

kad pogledam koliki je popis onih
koji su uspjeli postati do kraja Tvoji
postane me stid.
zašto ja to ne mogu?
ima ih koji su, prije nego su upoznali Tebe,
živjeli dalje od Tebe nego što sam ja danas,
a opet su uspjeli.
kako meni ne ide?
mnogi s tog popisa su mi
i nada i utjeha
da još uvijek nije kasno,
da se ne smijem predavati,
nego pokušavati.

i takvu želju u sebi stalno obnavljam.
ipak,
malo toga se mijenja.

ono što me iznenadi
jest činjenica
da je Tebi i to dovoljno
da ne odustaneš od mene.
nisam nikada iskušavao Tvoje granice
ali vidim da još nisam došao do njih.
neprestano mi udjeljuješ dobrotu
kao da sam jedini u Tvom srcu.
ustrajno nosiš moj križ umjesto mene
kao da sam jedini na svijetu.
dolaziš mi u život po drugima
kako bi mi iskazao ljubav
kao da nikoga drugoga nemaš.
uporno ne odustaješ.
uvijek si vjeran
dok meni to ne ide od ruke.
učim se od Tebe,
ali bojim se da sam spor.

unatoč svemu tome
želim postati svet.
ne mogu zamisliti
da vječnost provodim bez Tebe.

zato bih Te zamolio:

istrošio sam svoje snage,
sve načine sam iscrpio koje poznajem
a nisam uspio učiniti ništa.
svemoguć si,
zato ti provjeravam ovu molitvu.
uzmi još jednom
moje srce u svoje ruke.
od onoga što si mi dao
napravio sam nešto krivo.
uzmi, ako Ti nije teško,
još jednom to srce
i od komadića
izgradi svoj dom,
mjesto svoga boravišta.
samo tako više neću moći pogriješiti.

govorili su mi
da je raj velik kao Tvoje Srce.
znam da tu ima prostora za svakoga.
pronađi neki kutak i za mene.
ne tražim neko povlašteno mjesto.
dovoljno mi je biti
siromahom na Tvome pragu.
za drugo mjesto i nisam.

i, da ne budem nezahvalan:
hvala Ti za svaku dobrotu,
svaki znak ljubavi i pažnje
koji mi svakog dana daruješ.
ne moraš,
ali ne odustaješ.

fra Nikola Jurišić

0 komentar
3 FacebookTwitterPinterestEmail
NaslovnaNovostislider

PLANINSKI LJETNI KAMP FRAME HERCEGOVINA

Hvaljen Isus i Marija! Dragi naši čitatelji, u nastavku možete pročitati iskustvo framašice koja je sudjelovala na planinarskom kampu Frame Hercegovina koji se održao od 18. do 22. srpnja na Blidinju.

Dok mnogi ljetne dane provode na moru, nas 50-ak framaša zaputilo se na kamp u planine. Skupili smo se iz svih Frama u Hercegovini, u periodu od 18. do 22. srpnja, i proveli pet dana u molitvi, hodočašću, pjesmi i druženju.

Prvi dan smo pješačili do Crkve Gospe Snježne gdje smo slavili euharistiju, a nakon toga smo se vratili u kamp na večeru i molitvu krunice ispod zvijezda. Noći nam je uz našu logorsku vatru osvjetljavao i požar na obližnjoj planini (koji se, hvala Bogu, uz pomoć vatrogasaca i sestre kiše napokon ugasio).

Dane smo započinjali uz molitvu i pjesme koje su nam organizatori puštali da nas razbude. Također smo imali jutarnje tjelovježbe koje su nas pripremale za pješačenje koje nas je čekalo taj dan.

Mobitele smo odlučili ne koristiti; imali smo ih samo sat vremena dnevno i možda bi nekima to zvučalo nemoguće, ali kad doživimo svijet, prirodu i ljude oko nas, mobitel je zadnja stvar za kojom osjećamo potrebu.

Čak i svakodnevne obveze kao što su umivanje, pranje zubi i slično postali su zanimljivijim jer smo ih morali obavljati vani uz pogled na jezero i planine. Svijet nam se učinio mnogo ljepšim i više smo vremena imali upoznati ljude i pojave oko nas.

Drugi dan išli smo u Masnu luku i dok smo hodočastili osjećali smo se kao pravi planinari. Tamo smo imali svetu misu i ručak, te priliku za odmor na travi uz pjesme i lubenicu. Kad smo se vraćali natrag do kampa molili smo krunicu.

Dani su nam bili uvijek ispunjeni druženjem, igrom odbojke, nogometa, razgovorima, šetnjama jezerom, molitvom i slično.

Na kampu smo imali priliku čuti i dva zanimljiva svjedočanstva. Jedno nam je održao vojnik Jozo koji nam je pričao o svom hodočašću Camino de Santiago, a drugo Josip – čovjek koji je uspio ostvariti svoje snove i postići velike stvari unatoč tomu što je gluh od rođenja. Mislim da smo svi ponešto naučili od njih.

Pješačili smo, također, na Borovu glavu gdje smo imali svetu misu na obližnjem groblju, a išli smo i na Kedžaru gdje smo vjerujem svi sami sebi dokazali da čak i kad nam mozak govori da ne možemo, trebamo srcem vjerovati da možemo i uspjet ćemo.

Vjerujem da smo svi na kampu nešto novo naučili, stekli nova prijateljstva te da će ovo iskustvo svakom od nas ostati dugo u pamćenju.

Marina Čilić, Frama Međugorje

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
BratstvaFrama Široki BrijegNaslovnaNovostislider

Sabor Frame Široki Brijeg

U ponedjeljak, 20. lipnja, održan je ovogodišnji sabor Frame Široki Brijeg u Masnoj Luci pod geslom: „Zahvali srcem prepunim!“

Nas 90-ak okupilo se na kolodvoru u 11 sati, te smo dvama autobusima krenuli prema Masnoj Luci. Program smo započeli u 13 sati svetom misom, nakon koje je uslijedilo klanjanje. U tih nešto više od sat vremena imali smo priliku zahvaliti Bogu na svim darovima koje smo primili kroz Framu u ovoj framaškoj godini.

Nakon molitvenog dijela programa uslijedio je rad po grupama. Naime, podijelili smo se u šest grupa i svaka grupa imala je zadatak što bolje „iskopirati“ zadani plakat. Sve grupe marljivo su radile na svojim plakatima, a odluka o najboljem radu pripala je našem duhovnom asistentu fra Augustinu te našim trećaricama Božici i Suzi koje su nam se pridružile toga dana u našem programu. Nakon odluke o pobjednicima, slijedilo je proglašenje istih i dodjela nagrada.

Zatim je red došao na ono što su svi željno iščekivali – roštilj. Nakon što su se svi okrijepili imali smo par sati neslužbenog dijela programa, gdje su framaši imali priliku pisati poruke i ostavljati ih u koverte s imenima ostalih framaša. Također, imali smo razne igre poput potjere, tko će ga znati, pogodi pjesmu i slično. U 21 sat bilo je vrijeme da se uputimo prema svojim kućama puni uspomena koje će nas uvijek podsjećati na taj dan.

Na kraju samo možemo zahvaliti Bogu na svemu i to upravo onako kako naše geslo kaže: srcem punim sreće, ljubavi za brata, trenutaka koje ćemo pamtiti i nadasve srcem prepunim franjevačke radosti.

 

Frama Široki Brijeg

0 komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Noviji postovi
Stariji postovi