Znate kada nešto kažete da ćete napraviti kasnije i onda to kasnije postane sutra, to sutra prekosutra i onda to prekosutra nikad. Stara poslovica kaže što se odgađa to se ne događa, a ja što sam starija sve više vjerujem u mudrost starijih. Ne pomaže mi ni činjenica što sada i sama spadam u populaciju starijih i odraslih, a ponašanje kao nekad u srednjoj kad sam ostavljala gradivo za kasnije jer… kampanjac. U moj obranu bolje sam učila kad bih bila pod pritiskom i stvarno sam i polagala ispite i rješavala projekte u pet do dvanaest, ali to nije život. Taj stres i odgađanja i stalna misao da ima nešto što moram dovršiti – zar je stvarno potrebna? Promišljam zadnjih dana kako sam blagoslovljena jer živim u blizini crkve u kojoj je moguće svaki dan izmoliti potpuni oprost. Praktički sam dobila 365 prilika za izmoliti oprost za 365 duša u čistilištu. Koliko sam ih do sada iskoristila, a koliko propustila?
Prilike mi se daju svaki dan. Za biti bolja supruga, majka, sestra, nevjesta, kćer, prijateljica… a tako često kažem – ne da mi se, ne mogu, sutra ću. A što ako moje sutra nikad ne dođe? U čas i kada ne znam, Gospodin me može pozvati… I što će tada biti s mojim prilikama za služenjem, za odgovaranjem na poziv da rastem s Njim? Da Ga prepoznajem u onima oko sebe koji su mi darovani? Da se zauzimam za dobro, a budem protiv zla, da pomažem braći u kojima je On prisutan, da svaki dan činim dobra djela i da tako budem što bliža Njemu.
O Gospodine, daj mi radost da budem veseli navjestitelj Tvoga Kraljevstva i da znam prepoznati pozive dobra već sada. Kao što je sveti Franjo molio papu da udijeli potpuni oprost svima, daj i nama svima da ga želimo izmoliti i za druge. Zato ne želim vam sutra reći da u ovoj Jubilarnoj godini postanete sa mnom hodočasnici nade, nego već danas. Evo kako je to moguće a da nemate u blizini „povlaštenu“ crkvu.
Ali na poseban način, “u Svetoj godini pozvani smo postati opipljivi znakovi nade za mnogu braću i sestre koji žive u teškim uvjetima” (Spes non confundit, 10): potpuni oprost je na poseban način povezan s djelima milosrđa i pokore, koje svjedoče o poduzetom obraćenju. Po uzoru i zapovijedi Kristovoj, vjernici su pozvani činiti djela milosrđa i ljubavi, osobito među onima kojima je to najpotrebnije. Točnije, neka ponovno otkriju “tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničenika pohoditi, zarobljenike i prognanike pomagati, mrtva pokopati“ (Misericordiae vultus, 15) te “duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti“ (ibid.).
Također, vjernici će moći dobiti jubilarni oprost ako na primjereno vrijeme posjete svoju braću i sestre koji su u potrebi ili teškoćama (bolesnici, zatvorenici, usamljene starije osobe, invalidi…), hodočasteći tako prema Kristu koji je prisutan u njima (v. Mt 25,34-36). Pridržavajući se duhovnih, sakramentalnih i molitvenih uvjeta, vjernici će sigurno moći ponavljati takve posjete tijekom Svete godine i tako će svaki puta, pa čak i svakodnevno, dobiti potpuni oprost.
Hodočastimo braćo i sestre jedni prema drugima da se napokon susretnemo s Njime.
Ili kako bi rekla stara mudrost: Ako ću – lako ću, ako neću – kako ću?
Antonia Primorac