Antonia Primorac

Sedam je smrtnih grijeha. Onaj na četvrtom mjestu zasigurno zauzima najveću popularnost, na svim područjima ljudskog života. Suprotno tomu, nama kršćanima, taj grijeh protiv čistoće i nas samih nekako je još uvijek tabu tema koja se spominje, ali ne toliko da bi ljudima bilo ugodno kao npr. kad netko prizna da je ohol ili srdit. Zamislite samo reakciju da prijateljica dođe i kaže da ima problema s masturbacijom i nasuprot toga da kaže da je užasno ljuta na majku. Razlika je – nažalost – očita.

Zašto pisati o nečemu što je tako „osjetljivo“ i dovesti se u napast stvaranja novih krivih mastrsam dugih niz godina živjela u uvjerenju da je smrtni grijeh nešto što je ispravno. Dolaskom u Framu, kao relativno odrasla osoba s 21. godinu, prvi put sam čula da netko živi predbračnu čistoću. Naravno, mislila sam da su ti ljudi „bolesni“ i da je Frama sekta. Naime, do tada nisam ni znala ni čula o tomu ništa. Ili nisam htjela čuti – to ostavljam Gospodinu da presudi. Ali sama spoznaja da postoji nešto što je „čisto“ u odnosu između dvoje ljudi zaintrigirala me, i iako ništa nisam znala o čistoći – odlučila sam da ću „to“ živjeti.

Tek mala odluka napravila je erupciju promjena u mom životu. Na putu obraćenja koji svakodnevno traje, čistoća poprima nove oblike i kad pomisliš da ne može biti ljepša (ali i teža), ona se otkrije u novom naličju. Nije čistoća samo suzdržavanje od spolnih odnosa prije braka. Često se moji prijatelji i ja znamo našaliti kako je smiješno što smo nekada mislili da je predbračna čistoća teška i da bi trebao doći netko i uputiti nas u sve izazove bračne čistoće. A osobno bih dodala kako je čistoća u nastojanju življenja istinskog poziva mene kao Njegove učenice ono s čim se najviše borim. Ali vratimo se onoj „zanimljivijoj“ čistoći.

Čistoća je moralna krepost. No, ona je i Božji dar, milost, plod Duha. Onomu koji je vodom Krsta nanovo rođen Duh Sveti daje da nasljeduje Kristovu čistoću. Ljubav je »forma« svihkreposti. Pod njezinim utjecajem, čistoća se očituje kao škola osobnog darivanja. Gospodstvo nad sobom usmjereno je na to darivanje sebe. Onaj koji živi čisto postaje za bližnjega svjedok Božje vjernosti i nježnosti. (KKC, 2345 – 2346)

Bludnost je neuredna želja ili razuzdana naslada spolnog užitka. Spolni užitak moralno je neuredan kad se traži radi samog sebe, izdvojeno od svrhovitosti rađanja i sjedinjenja. (KKC, 2351)

Kad su mi se pojavila brojna pitanja u vezi čistoće prije braka odgovore sam lako pronašla u Teologiji tijela Ivana Pavla II. i u tumačenjima istih kod don Damiru Stojiću koji je to na jednostavan način prenio mladima. Kad sam došla u bračni stalež i krenula s traženjem odgovora na milijun pitanja, vlastitih i onih ljudi oko mene, našla sam se pred zidom jer rijetko tko je spreman konkretno dati odgovore na tako škakljiva pitanja koja na tapetu stavljaju čak i prokreaciju. Krenula sam od Katekizma koji za divno čudo i nije više tako „dosadna“ knjiga, dapače, ima toliko konkretnih i jasnih odgovora. Iznad piše glavna razlika između bludnosti i čistoće. Čistoća uvijek ide prema drugome dok vladamo samima sobom, ili kako sveti Franjo kaže: ima samo jedna sloboda, samo jedna uzvišena vlast: gospodariti nad samim sobom! Sloboda koja uključuje toliko zabrana – bez odnosa, bez dodira, bez poljupca? Tu dolazi gore navedena definicija bludnosti – grijeh bluda ide uvijek iz sebičnih razloga i zadovoljavanja vlastitih potreba. (Postoje i neka dublja stanja u kojima se nerijetko nađu osobe zarobljene grijehom ne vlastitom krivnjom, no to je opet priča za sebe.)

Čistoća je predivna jer umiranjem sebi i vlastitim nagonima, željama, pobudama, ne samo da kontroliramo sebe i odgajamo se na putu svetosti, nego drugima oko sebe šaljemo poruku koliko volimo to što smo stvoreni na Njegovu sliku, a samim time koliko cijenimo osobu s kojom smo u nekom odnosu. Ona nije jednostavna i jako lako se pada baš zato što neprijatelj nju prezire i trudi se svim silama uništiti nešto što je tako predivno. Voljela bih naglasiti kako čistoća nije za svakoga ista. Djevojci koja se godinama borila s masturbacijom i bludnošću, živjeti sada s dečkom čistoću i s poljupcima i zagrljajima i padovima možda je kraći put do Raja od djevojke koja je milošću Božjom sačuvana od rođenja do same veze i braka u potpunoj čistoći – jer nije svima isto dano i nije svima ista borba. (Sjetimo se svete Marije Magdalene). Zato bih voljela reći da se ne obeshrabrite u kojem god staležu se nalazili!

Voljela bih potaknuti vas na razmišljanje o čistoći. Zašto uopće odlučujem živjeti predbračnu čistoću? Zašto je živjeti? I još važnije kako? Je li čistoća samo ne imati odnose prije braka ili to uključuje i moje čedno odijevanje, govor o drugima suprotnog spola? Kakve su moje misli i nakane kada odlučujem za čistoću – zbog kakvih razloga? Jesam li ikada razmišljala o celibatu ili čula o bračnoj čistoći? Imam li pitanja što se čistoće tiče? Koliko daleko je stvarno daleko? Što je stvarno grijeh protiv bludnosti? (…)
O odgovorima na ova pitanja nastavit ću i u sljedećoj kolumni.
A ukoliko je netko došao do kraja, i ima još neka pitanja, utoliko budite slobodni javiti se da se potrudimo pronaći odgovore.

Nastavlja se…

Antonia Primorac