Mladi katolici – sila koja treba mijenjati svijet. Bile su to prve misli koje su me potaknule na tipkanje ovih redaka. Sjetio sam se i otkuda su mi poznate. To je geslo pod kojim se u Franjevačkoj crkvi u Mostaru okupljaju stotine mladih na tjednim susretima. U 7 riječi (zanimljivog li broja!) je kratko i jasno opisan identitet mladog katolika, pruživši mladom čovjeku svu slobodu djelovanja u jednom zajedničkom cilju – mijenjanju svijeta.
A ovaj svijet, s naglaskom na sredinu u kojoj mi živimo i rastemo, je itekako potrebit mijenjanja. Svjedoci smo iz dana u dan kakav je sustav vrijednosti na snazi današnjeg društva. Pružene su nam sve “blagodati” modernoga, imamo najnoviju tehniku, statuse s najviše lajkova, vozimo najbrže automobile i nosimo najmoderniju odjeću. No, za prihvaćanje i uklapanje svega navedenog u naš život bilo je potrebno pokoriti se i načelima života koja je donio taj imaginarni prostor iz kojega su sve te blagodati proistekle, prostora općeprihvaćenog naziva – Zapad.
Među tim sveprisutnijim Zapadom i u našem društvu pojavila se i jedna praksa koja mnogima pomaže da ostvare svoje ciljeve i postanu cijenjeni u novom, zapadnjačkom društvu – praksa pljuvanja Crkve. Praksa gaženja Kristove ostavštine. Pojedincima se svidio papa Franjo, što je nadasve razumljivo, jer kao čovjek pun suosjećanja čini dobro svima, ne uzimajući u obzir njihovu rasu, spolnu opredijeljenost ili bolest koju nose. No, na trenutke im se Papa u svojoj dobroti učinio i liberalnim papom, konačno, nakon svih onih u Katekizam Katoličke Crkve zadubljenih staraca te su ga zapadnjaci prihvatili i slave ga, ali njegova djela i njegovo poslanje odvajaju od Crkve. Prozivaju Crkvu da je loša i ustraju u naumu da bace ljagu na Nju, ali na sva zvona slave njezina poglavara.
A kako je to moguće? Uistinu nije, jer Krist – glava Crkve, njome upravlja po Vrhovnom svećeniku papi, a mi vjernici smo udovi te iste Crkve. KKC jasno govori: “Ako jedan ud nešto trpi, s njim trpe i svi udovi; ili, ako je počašćen jedan ud, s njim se raduju svi udovi.”
I gdje je u svemu tome mjesto mladih katolika? Baš u geslu s početka teksta, oni su sila. Znamo da se najbrže trči i najviše skače u mladosti, dok su udovi snažni i puni života. Dužni smo biti sila koja će povući borbu s današnjim svijetom ispraznosti i koja će svijetu donositi puninu u Kristu. No, ne samo pričajući o Kristu.
Svaki mladi katolik je dužan u slobodi djelovanja pronaći svoj način za biti glasan u svijetu i svijetu propovijedati Evanđelje, živeći ga. Neki će to glasno raditi tišinom u poslu koji obavljaju, zvanju za koje studiraju i koje žive, a drugi će bučno na gradskim trgovima pridonositi donošenju plemenitih vrijednosti u okvire društva i svijeta. Budite sila!
___________________
P.S.
Dragi prijatelju, dragi brate franjevče i sestro franjevko.
Sjeti se da je Isus došao na svijet da mi imamo život, u izobilju da ga imamo! Pripremi svoje srce da bude spremno za veliku proslavu rođenja Kristova. Sretan ti i blagoslovljen Božić te mirna i plodna Nova godina!
– Tomislav Gašpar