Hladna je zimska noć. Većina ljudi već je pronašla sklonište od hladnoće u svom domu. Uživaju u zajedništvu jednih s drugima. Nisu mogli ni slutiti da se te noći ima dogoditi nešto neobično. Neki od njih već dugo vremena traže da ih nebo pogleda. Da se otvori. Da ih čuje. Predugo je trajala tišina. Neki su i živote podložili tome da nebo približe zemlji. Tko zna jesu li tu večer možda osjetili utjehu?
Nekoliko pastira je pod vedrim nebom. Kao i uvijek – brinu o janjcima, da im se nešto loše ne dogodi kako bi ih mogli donijeti u Hram. Čuvaju ih da budu savršeni za žrtvu. I kao takvi – odbačeni su od svojih jer su nečisti. Žive tako u svome miru. Svaku večer plavo nebo ih prekrije a sjaj zvijezda im ne dopušta da ostanu u trajnoj tami.
Sve do jednom.
U toj noći kad se sve promijenilo.
Oni koji su patili – konačno su dobili utjehu.
Oni koji su lutali – konačno su dobili Put kojim trebaju ići. Zvijezda ih vodi k Njemu.
Oni koji su bili gladni Božje blizine – mogu Ga pronaći kako im se daruje u jaslama kao hrana.
Oni koji su bili žedni Božje ljubavi – sada mogu pristupiti ovoj Božjoj uzvišenosti odjevenoj u jednostavnost i piti s najčišćeg izvora.
Oni koji su strpljivo čekali i molili nebo da se otvori – konačno su dobili uslišanje.
Oni pastiri prvi su čuli radosnu vijest: Rođen je Kralj! Slava Bogu na visini a na zemlji mir ljudima, miljenicima Njegovim! Od svih su bili odbačeni, ali ne i od Njega.
Zamisli sebe u takvoj situaciji. Posve mirna noć biva prekinuta otvorenim nebesima. Pogled se proteže u vječnost i vidiš ono što nitko nikada vidio nije. Čuješ pjesme kakve nitko nikada nije čuo. Jer – konačno – rođen je Emanuel! – Bog je s nama!
Takva je bila i druga hladna noć.
Na prohladnoj litici u Grecciu jedan je zanesenjak htio taj događaj Božje poniznosti prikazati ljudima. Htio nam je približiti Onoga čije se blizine bojimo i za kojojm čeznemo. Toliko Ga je ljubio. I ta je noć bila hladna. Ne sumnjam da ju je sami događaj ogrijao. Bar srca onih koji su bili prisutni. Ljubav Božja dotiče sve one koji joj se približe.
Zašto misliš da bi i s tobom bilo drugačije?
Možda je i u tvom srcu zima. Strah te pristupiti jer si toliko krivoga u svom životu učinio i nemaš što donijeti pred Isusa. Velika nam je pomoć ta što Bog nije takav. Ne traži ništa od nas nego ono što imamo – naše srce. Kakvo god ono bilo.
Ako je uprljano grijehom – On je jedini koji ga može očistiti.
Ako je izgubilo volju da živi bolji odnos s Njime – izdaleka ga čeka da Mu se vrati u zagrljaj!
Ako misliš da Ga nisi vrijedan i dostojan, da ne zaslužuješ biti u Njegovoj blizini – ne brini! Nitko nikada nije ni bio ni vrijedan, ni dostojan niti je to zaslužio. Zato je Božić veliki dar Boga čovjeku. Želi da Ga ti primiš u naručje i griješ kako znaš. Da Mu pomogneš.
Znam da nema smisla.
Bog daje sve.
Apsolutno.
Ništa nije zadržao za sebe.
Darovao nam se potpuno.
Predao se u naše ruke.
A od nas ne traži ništa drugo nego naše srce.
Ranjeno, uprljano, izgubljeno, hladno.
Izgleda da Njemu ne ide naša matematika.
Nije to razlog da i ove godine budemo daleko od Njega.
Napravimo jaslice u svom srcu.
Ne trebaju biti ni okićene ni ukrašene.
Dovoljno je pripremiti jasle.
Ostalo će On sam učiniti.
fra Nikola Jurišić