„Rođenje djeteta Isusa Franjo je slavio neizrecivom radošću, više nego druge svetkovine. Nazivao je Božić svetkovinom nad svetkovinama, jer je Bog, postavši malenim djetetom, bio priljubljen uz ljudske grudi.
Likove onih djetinjih udova nježnom je mišlju ljubio, a profinjeno suosjećanje s Djetetom prouzrokovalo je u njegovu srcu da je poput nejake dječice tepao slatke riječi. Njegovo mu je ime u ustima bilo slatko poput meda i medovine.
Htio je da bogataši toga dana dosita nahrane siromahe i gladne, a volovima i magarcima da se dade više nego obično krme i sijena.”
Maleni i ponizni su oni kojima Gospodin najviše daje i kojima je najprije došao. Zato što oni imaju mjesta u svome srcu za Božju Riječ, njihova srca spremna su biti dom Djetetu.
Naši životi pretrpani su zemaljskim stvarima i naše duše preopterećene svjetovnim brigama tako da često nemamo mjesta ni za Gospodina ni za Njegovu Riječ, a Gospodin ne može ništa uliti u čašu našeg života dok ju ne ispraznimo od svih nečistoća ovoga svijeta.
Poniznost je jedino tlo na kojem raste sjeme svetosti. Zato i jest najveća Ljubav procvjetala iz jednostavnosti uboge štalice.
Gledajmo ovaj svijet očima svetog Franje, da poput njega možemo prepoznavati Stvoritelja u svim Njegovim stvorenjima.
Neka novorođeni Kralj osvijetli sve tame naših srdaca i bude nam Svjetlo na našem putu! Sretan i blagoslovljen Božić!
fra Marin Karačić, područni duhovni asistent Frame Hercegovina