Doživio je neuspjeh. Pokolebao se. Napokon je dobio dugo traženi odgovor od Gospodina, a sada svećenik ne želi primiti novac za obnovu crkve, na što ga je Gospodin pozvao. Tako je vješto prodao najbolje platno, čak i konja, na sajmu u Folignu s ciljem da novac utroši na popravak crkvice svetoga Damjana. Ništa mu nije bilo jasno. Nije znao što učiniti, osim početi sam svojim rukama popravljati. Prezre novac i odbaci ga u staro prozorsko okno u crkvici. Znao je da će ga otac tražiti čim se vrati iz Francuske. Ukrao mu je najkvalitetnije platno i „prokockao“ radi svoje ludosti. To je bilo mišljenje većine. Sakrije se u jednu špilju blizu crkvice i posveti se molitvi. Njegovo srce potraži utjehu u Božjoj blizini.
Mjesec dana je prošlo dok je skupio hrabrosti poći kući. Odvažio se susresti se s bijesnim ocem i žalosnom majkom. Svaki korak prema gradu bio je sve teži. Tijelo mu je bilo slabo od cijelonoćnih molitava i strogog posta. Čim je kročio kroz gradska vrata, začuo je prve poruge i podsmjehe. Zadirkivali su ga i ismijavali. S prozora kuća i ulicama odjekivalo je „Luđak!“ Zar tu odbačenost moraju proći svi Božji proroci? Bio je to Franjin prvi ispit. I položio ga je. Rijetko da je netko sačuvao toliki mir, a bio izvrgnut tolikoj sramoti. Ti su dani za Franju bez ikakve sumnje bili beskrajno teški. Što se više približavao obiteljskoj kući galama je bila veća. Sve više ljudi je htjelo vidjeti sina Petra Bernardonea. Čim ga je otac ugledao potrči prema njemu, što od bijesa, što od stida. Bez riječi strpao ga je u podrum kuće i zaključao. Majka Pika je dugo plakala. Nakon dva-tri dana otac se smirio. Bijes se smanjio iako i dalje nije mogao razumjeti ponašanje sina. Sav obiteljski ugled koji je on godinama gradio Franjo je preko noći počeo rušiti. Mislio je da će ga boravak u kućnom pritvoru malo urazumiti. No, Franjo je ostao miran i postojan. Vrijeme je koristio za molitvu. Svaki pokušaj razgovora s ocem ne bi uspijevao. To su bila dva različita svijeta. Jedan drugoga nisu mogli shvatiti. U takvim okolnostima se rađao novi čovjek – siromašni i ponizni Franjo iz Asiza.
Otac je ubrzo morao krenuti na poslovni put. Tvrdoglavom sinu vezao je ruke i noge, a na vrata stavio lokot. Naredio je svojoj supruzi da ga ni pod koju cijenu ne pušta. Nije bio svjestan da majčino srce ne zna ništa drugo doli ljubiti. Volio bi da je netko zapisao razgovor majke i sina tih dana. To je bila prva Franjina propovijed. Prvo svjedočanstvo Božjeg zahvata u njegov život. Samo znamo da ga je majka nakon dva dana oslobodila okova. I zatraži Franjo majčinski blagoslov. Njezino srce bijaše začarano Franjinom ljubavlju prema Kristu. Osvojio ju je. Znala je majka da ne može ništa učiniti da ga odvoji od Isusova pogleda. Jer taj je pogled rastavio bezbroj majki od njihove djece. Otrgao je i Franju. Bio je to težak rastanak. Možda i posljednji susret majke i sina. Od ovoga rastanka gubi se svaki spomen na majku franjevaštva.
Zastani na trenutak. Zastani pred odnosom sa svojom majkom i ocem. Možda te taj odnos koči da ne poletiš u visine. Možda su obziri tvoje obitelji i tebi svojevrsni zatvor. Danas izaberi život u slobodi. Sam izaberi kojim ćeš putem krenuti. Znam, treba i ljubiti i poštivati svoju majku i oca, ali ti nisi oni. Ti živiš svoj život. Danas se zagledaj u Isusovu majku. Ona je i tvoja Majka. Možda te baš Bog poziva da zagledan u Njegovu, ostaviš svoju majku. Možda te poziva da se istrgneš iz njezina krila, topline njezinih ruku, neprestanih poljubaca i zagrljaja. I svu toplinu, nježnost i ljubav koju si primio u obitelji poneseš drugima. Jer ima ljudi koji čekaju baš tvoju ljubav. Baš tvoj osmijeh. Baš tvoj zagrljaj. Jer od svojih roditelja to nisu primili. Budi Isusov. Tada ćeš moći biti drugima i majka i otac. Tada će Božja ljubav preko tebe liječiti ranjena srca.
fra Marko Galić