Rekao si mi: ”Daj mi svoje brige.”, kao da nemaš dovoljno briga, dovoljno ljudi za koje bi se brinuo. Iskreno, Gospodine, svijet je u kaosu. Dosta toga me brine, ali Ti to već sve znaš. Znaš da ti se izruguju, da te niječu, da ti ne vjeruju. I znaš da sam zabrinuta samo zato što sam slaba, grešna i nemam dovoljno vjere. Moje brige su neznatne, ako gledamo objektivno, a pogotovo kad ih gledaš Ti. Vjeruj mi, ne trebaju ti moje brige, meni su potrebnije. Moje brige me zaokupljaju i drže me na životu. To ti je onako baš ljudska stvar, stvar mentaliteta. Svi mi imamo svoje brige i ne možemo bez njih. Neka ih kod mene, ne želim razgovarati o njima. Daj mi da ti ispričam nešto drugo…
Rekao si mi: ”Marija, daj mi svoje brige.”, kao da ih stvarno želiš. Ne razumijem te. Imam toliko lijepog što bih ti mogla dati. Doduše, dosta toga je uprljano brigama ovog svijeta, ali je i dalje lijepo. Molim te, uzmi to. To sam čuvala i njegovala za Tebe. Moje brige, one uistinu imaju utjecaj na sve u mom životu. Ponekad mislim da me zoveš, tako po imenu, kao ovaj put, ali me moje brige zadrže na istom mjestu. Drže me normalnom, prisebnom, opreznom. Nisam spremna odvojiti se od njih. Kad bih i bila, ne znam mogu li uopće bez njih. Oduzeo bi dio mene. Toliko su isprepletene, ne znam ni što bih ti dala. Možda mi Ti možeš razjasniti, ali nemoj još neko vrijeme, možda sama pronađem put.
Rekao si mi: ”Kćeri moja, još uvijek čekam da mi ih predaš.”, a ja sam počela plakati. Uhvatio me strah i panika i ružni jecaji predanja. Što sam ja pred tolikom milosti, tko sam ja pred Tobom da Ti mene čekaš, da Ti mene tražiš, da Ti mene zagovaraš? Zašto ti je toliko stalo do moje slobode, kada sam ja ta koja je pogriješila i koja ide od Tebe? Ali došla sam i rekla: ”Evo me.”, ne znajući što to znači, ne znajući jesam li već beznadni slučaj, ne znajući jesam li vrijedna te slobode, radosti i mira koje imaš za mene. Ti si potrčao prema meni i zagrlio me, očistio si me i podsjetio tko sam. Tvoje sam dijete, Kraljeva kćer, i sve što je Tvoje, moje je. Dala sam ti svoje brige, Ti si meni dao sve što moje malo srce može podnijeti na ovom svijetu. Ne znam kako ti zahvaliti, ne znam kako te razumjeti, ne znam što sve imam. Ali sam tu s Tobom i tu želim ostati. Čuvaj me.
”Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.” Luka 15, 20b
Marija Brkić